Odlučila sam da me ne zanima šta će drugi da misle o meni. Odlučila sam da idem ka svom cilju, bez obzira na njihove komentare i pretpostavke. Odlučila sam da ne želim da svoje dane podredim radom za platu. Odlučila sam da verujem sebi i budem ono što jesam čak i ako drugi budu mislili da ja ne vodim "normalan" život. Zbog čega? Zato što sam se zapitala zbog čega sam ovde.. Pokušajte i vi da odgovorite na pitanje, a ako vas zanima moj odgovor pročitajte pesmu do kraja. 🌀
U njoj sam obrazložila zbog čega nisam ovde, ali i pomenula stvari za koje ću uvek imati vremena. To su šetnja po parku i osluškivanje vetra. Takođe, kada kažem da nisam ovde da pratim ustaljen raspored, mislim na to da ne prihvatam formule koje ljudi nameću.Nije mi stalo da udovoljim svima. Nije mi stalo da ispoštujem procedure koje se nekad od mene traže. Zbog toga pišem da nisam ovde da branim svoj ugled, ali ga neću ni namerno prljati. Spremna sam na greške i rizik. Smatram da se iz toga uči.Ne želim dosadan život, ali u piću i ostalim porocima ne tražim spas (smatram da piće jeste loša navika). I za kraj, želim da budem. Postojim. San mi je živeti u sadašnjem trenutku, a ne kajati se zbog onoga što je bilo ili će biti. 🌫️