-"Naučila si me da ponovo živim."-Aleksa Radović
-"Naučio si me da budem jača."-Marija Filipović
Prošlost ostavlja duboke rane. Ožiljke je teško izbrisati. Šta ako ne znamo kako nastaviti dalje? Traume nas progone. Svaki gubitak je težak. Ali da li je to razlog da život stane? Samo nam treba osoba koja će nas razumjeti, pomoći nam da se dignemo i nastavimo dalje. Moramo pronaći razlog da nastavimo dalje, ma koliko to teško bilo.
Aleksa je nastavio svoj život samo zbog njegove jedine iskre, njegove kćerke. Ali kakav je to život bio? Od omiljenog profesora, punog života i pozitivne energije, koji je bio tu za svakog studenta došao je do toga da ga ne prepoznaju. Nema više one pozitive, onog osmijeha, one sreće u njemu. Razumjeli su ga i pokušali mu barem malo pomoći, ali nisu uspjeli. U rijetkim trenucima bi mu uspjeli izmamiti mali osmijeh, koji je uvijek kratko trajao.
Marija je imala težak život, a njegovo breme nije mogla da skine. Iako na izgled zgodna i mlada profesorka književnosti, pred kojom je život, ona je bila sve samo ne to iznutra. Njen život je davno stao. Povučena i tiha, nije se znala izboriti sa raznim neprijatnim situacijama. Koliko će ju to koštati?
Nije ona bila prava princeza, ona je samo devojka odrasla u drugacijem svijetu. Njena ljepota je nesto sto prvo primjetis, ali isto tako i zaboravis kad upoznas nju iznutra... Uvijek tiha, mirna, povucena... Sa osmehom svojim bisernim i mekanom kozom poput svile. Uvek je mirisala na prolece dok bi cvijece krasilo njenu kosu. Odrasla je u malom selu sa nimalo srecnom porodicnom pricom u kojoj se pojavljuje on... Suprotnost svega. Uros bio je inpulsivan, strog, pametan i veoma uporan momak. Oduvek je dobijao sve sto je zeleo i nikad nije odustao od onoga sto hoce.
Kada se spoje vatra i voda to izgleda ovako!