School for Supernaturals
  • Reads 129,216
  • Votes 9,494
  • Parts 45
  • Reads 129,216
  • Votes 9,494
  • Parts 45
Complete, First published Dec 06, 2014
Pany Rose je normalna djevojka koja, kao i svi mi, ima svoje neprijatelje. U njenom slučaju to je Rochell. Predivna, ali opaka cura koja joj jedva čeka stati na put. No, Pany je za svoj šesnaesti rođendan dobila neočekivani poklon. Postala je drugačija. Naime, njezina obitelj potječe iz obitelji prodigija. To je ime za sva nadnaravna bića. Pany je jedno od najmoćnijih bića na zemlji- metamorf trećeg reda. 
Ali nije ni slutila da će je jedan odlazak u klub s Callom i rođacima odvesti u neočekivanu avanturu iz koje će se jako teško ispetljati.
Što se dogodilo i tko je Black Beauty? Odgovore na ta pitanja možete saznati jedino ako zavirite u ovu priču. 
Sretno? Ne! Sretni završetci postoje samo u bajkama. Ali ipak pripazite. Čuda su moguća.



cover by: BonitaRogue
All Rights Reserved
Sign up to add School for Supernaturals to your library and receive updates
or
#5barbarapalvin
Content Guidelines
You may also like
You may also like
Slide 1 of 10
Tračak svjetlosti cover
Demon 🔚🔚🔚🔚 cover
Klinci (završena) cover
Tangus - Završena  cover
Pali 🔚 cover
Skriveni svijet cover
Lulen 🔚🔚🔚🔚 cover
Zlatna krv cover
Kruna- ZAVRŠENA cover
Tišina  cover

Tračak svjetlosti

100 parts Ongoing

Anabelle Wonder je mlada sedamnaestogodišnjakinja koja je živila normalan i jednostavan život sve do trenutka koji je presudio njezinu sudbinu. U ovoj priči osim njene sudbine ovisit će njezina sreća vezana uz ljubav. Hoće li Anabelle otkriti što joj sudbina nosi? Kako će se nositi s njom? 24.5.2018 #1 U FANTASY "Zašto ne bi otišao s njom?" "Ne vidim te s njom. I nije prikladno za tvoj stalež da hodaš uokolo s takvim bićem. Ona živi u tvojoj sjeni i tako će ostati. Za nju nema budućnosti ovdje." , primaknula mu se kako bi mu to rekla bez da itko drugi čuje, ali kako sam bila odmah iza njega sve sam čula. Nisam ostala ni sekundu dulje nakon toga nego sam se okrenula i brzim koracima uputila prema izlazu iz dvorane. Putem su mi se vile izmicale i puštale me da prođem što me je iskreno začudilo. Uputila sam se u svoju sobu gore na katu i zaključala vrata iza sebe odmah čim sam ušla. Osjećala sam da ću početi plakati, htjela sam zapravo vrištati, razbiti nešto. Htjela sam sve izbaciti iz sebe. Znala sam da ne pripadam ovdje, ali i dalje su mi trljali sol na ranu glede toga. Gdje god bi došla gledali bi me s gađenjem. Pričali bi međusobno kako ovdje ne pripadam, i sada kada je kraljica to rekla, realizacija me udarila. Ne samo da me udarila, više je bio osjećaj kao da me je pokupio teretni vlak i da me je svaki vagon posebno gazio.