Leaving Tonight

Po nekim tvrdnjama srednjoškolske ljubavi su nešto najljepše što se može dogoditi u jednom sivom i jednoličnom životu tinejdžera. Govore da je to nešto najljepše jer smo mladi i jer se još ne trebamo brinuti sami za sebe pa živimo na 'teretu' svojih roditelja koji svake večeri čekaju do dva ujutro svoju razuzdanu djecu, brinući se da li njihovo dijete leži negdje polumrtvo ili pak polupijano... Ali zar to vrijedi baš za sve? Nisam sigurna da sam spremna biti tako neodgovorna da bi samo bila cool i prihvaćena u društvu. Ne volim činiti stvari koje su lude i nepromišlene jer nisam dovoljno hrabra. Možda me moja srednjoškolska ljubav već čeka iza ugla( ili su je usput dovatili sa tavom pa sad leži negdje u bolnici sva polomljena?. Možda je to razlog zašto sam još sama..... Ne očekujem previše od tinejdžerskih ljubavi. Ne vjerujem da traju duže od par mjeseci, ali voljela bih osjetiti to. Osjetiti kakav je osjećaj biti zaljubljen.... Ali zbog toga treba riskirati i treba imati hrabrosti, ali ja to nemam dovoljno. Možda osnažim psihički tijekom vremena i usudim napraviti nešto sto mi je vrlo strano. Možda dopustim da mi slome srce. Možda si dopustim da se ludo zaljubim. Al, samo možda.....