"Šta Vi mislite o sebi kakav ste tip osobe pre svega?" -upitala je ljupka gospođa srednjih godina, psihijatar. "perfekcionista" -izgovorila sam "Perfekcionista? U kom smislu?" -upitala je gledajući u mene zainteresovano. Slušala me je. Prvi put u životu neko me je slušao. Zanemarićemo činjenicu da je plaćena da me sluša. "Gledanje sebe u ogledalu, tražeći manu tamo gdje je nema,vrijeđajući sebe na osnovu tih mana, pokušavajući da ispravim sve nesavršenosti, poput..." -zastala sam, sjetivši se svojih načina rješavanja nesavršenosti "poput?" -upitala je, i ako je znala u dubini duše moj odgovor "izgladnjivanja" -izgovorivši to shvatila sam da jedini problem koji ja imam sam ja "prihvatanje činjenice da imas problem je jedan od početka rješavanja istog" -izgovorila je pokušavajući da me utjesi "I vi i ja dobro znamo da to neće pomoći" -izgovorila sam počeći da se prisjećam svega sto sam sebi učinila od svoje četrnaeste godine.