Strah me da te volim

Strah me da te volim

  • WpView
    LECTURAS 4,650
  • WpVote
    Votos 121
  • WpPart
    Partes 21
WpMetadataReadConcluida dom, jun 5, 2022
WpInfo
Ficción
Romance
Aleksandar je konobar, radi u jednom restoranu, ali po potrebi i privatne proslave. Na jednom na oko sasvim običnom 18. rođendanu upoznaće djevojku koja će ga očarati na prvi pogled.. Tamara je mlada djevojka, tek punoljetna, koju život nije baš mazio. Pozvana je na proslavu 18. rođendana školske prijateljice i sama sebe natjerala da ode, iako joj se nije išlo. Nije ni slutila da će to za nju biti sve, samo ne sasvim obična proslava.. *** Njihove oči su govorile za sebe, njene azurno plave i vedrina u istim bile su sušta suprotnost njegovim tamnim, crnim očima. Tog dana, jedna priča je dobila svoj kraj, da bi te iste noći neka nova priča dobila svoj početak. Ili ipak ne..
Todos los derechos reservados
#62
ljubav
WpChevronRight
Únete a la comunidad narrativa más grandeObtén recomendaciones personalizadas de historias, guarda tus favoritas en tu biblioteca, y comenta y vota para hacer crecer tu comunidad.
Illustration

Quizás también te guste

  • PRODANA 🦋
  • Ruski div
  • Još uvek ti
  • Njegova opsesija
  • Граница издржљивости
  • Dobra devojčica
  • PRAVILA ✨
  • 365 DANA BRAKA
  • Do poslednje stanice
  • Znam sa kim spavaš

"Jedna noć. Jedna večera. Jedan potpis mog oca bio je dovoljan da moj život prestane da bude moj. Ja sam Anđela Nikolić, i večeras sam postala vlasništvo čovjeka kog se cio grad plaši. Prodana sam da bih spasila one koji su me izdali." Kako je moguće da te izdaju oni koji bi trebali najviše da te vole? Zovem se Anđela Nikolić i cijeli život sam hodala po mermeru naše vile, a sanjala o tome kako bi bilo hodati bosa po travi, negdje gdje me niko ne poznaje. Dok je moj brat Marko uživao u ulozi savršenog nasljednika, trošeći sate na priče o berzi i skupim automobilima, ja sam bila ona koja bi radije obukla staru duksericu i pobjegla u najdalji ugao vrta s knjigom u rukama. Bili smo bogati, to je bilo neosporno, ali za mene je to bogatstvo bilo teret. Dok su roditelji mjerili uspjeh visinom ugleda, ja sam bila ona koja je bježala iz tog zlatnog kaveza. Nikada me nije zanimalo ko ima koliko miliona; željela sam samo običan život, bez lažnih osmijeha i skupih haljina koje su me gušile. Mislila sam da smo porodica. Mislila sam da smo sigurni dok god imamo jedni druge. A onda se desila ta večera. Jedan miran porodični obrok pretvorio se u pijacu na kojoj sam ja bila glavna roba. Gledala sam u oca, čekajući da me zaštiti. Gledala sam u Marka, brata s kojim sam dijelila sve tajne, čekajući da podigne glas. Ali sjedili su u tišini. Ta tišina me je boljela više od bilo koje uvrede. U svijetu gdje se čast kupuje, a ponos mjeri u ciframa, shvatila sam da sam za njih bila samo osiguranje. Zadnji novčić u njihovom praznom džepu. Kažu da pravi roditelji daju sve, pa i posljednji otkucaj srca, da bi njihova djeca poletjela. Moji su uradili suprotno. Odsjekli su mi krila da bi njima zakrpili svoje rupe. Neki roditelji daju sve za svoju djecu, a moji su mene prodali kao najobičniju krpu."

Más detalles
WpActionLinkPautas de Contenido