Nataša

Da se ne lažemo, ne postoji muškarac koji može imati svaku. Ne postoji ni žena koja može imati svakog kog poželi.

Ali postojim ja, kao pisac, da stvorim iluziju o savršenstvu i umrsim ovu priču do kraja.

Šta se desi kad spavaš sa dečkom koji je u vezi sa osobom koju nazivaš drugaricom? Šta se desi kada kasnije istog tog dečka uhvatiš u krevetu sa drugom curom?

Prije svega, šta se desi kada tvoja drugarica sazna za vašu malu aferu u nezgodnom trenutku?

Hoće li sve biti u redu nakon toliko vremena i nakon toliko novih informacija? Pa da vidimo...

"Prihvati da si đubre od osobe i nemoj da se mjenjaš, super ti to leži."
Ugasila je cigaretu od zidić i bacila je meni pred noge.

Te tamne zelene oči su se susrele sa mojim nakon toliko izbjegavanja da me pogleda. Jedino što sam vidio u njima, bilo je ništavilo, bol i prezir koji se osjetio i u glasu.

Okrenula mi je leđa i krenula svojim putem ali je zastala na moj glas ne okrećući se.

"I samo tako ćeš otići opet?"
Naslonio sam se na zidić a u mom glasu osjetilo se lagano podrhtavanje.

"Čeka me Tomas, a tebe čeka neko koga nisi zaslužio."
Rekla je i dalje se ne okrećući.

"Nisam jedini koji je gubi nakon tog priznanja, znaš?"
Ciljao sam pravo u metu, gubi i ona prijateljicu.

Povjetarac joj je prolazio kroz dugu crnu kosu i davao joj neki sjaj.

Polako se okrenula i sa te distance rekla
"ona to ne zaslužuje Strahinja. Ako je voliš ili ako si je bar volio, priznaćeš joj istinu i prestaćeš praviti budalu od nje. Išla je protiv svoje porodice zbog tebe, niti jedna to ne bi uradila."

"Niti jedna? Baš niti jedna?"
Pogledao sam tužno u nju i ona se namrštila spuštajući pogled prema svojim prekrštenim rukama.

Znala je šta želim reći. Ona. Da li bi ona to uradila?

"Niti jedna. Zbogom Strahinja."
Otišla je isto onako kako je i došla, samouvjerena i svjesna posljedica.

To je bio kraj i novi početak.

Dame i gospodo, upoznajmo Natašu, Strahinju i Tomasa.