Savršeno Oružje ( Knjiga prva)

Slabašno svijetlo osvjetljivalo nam je put kroz mračan tunel.
Uzdahnula sam i odvažila se postaviti pitanje koje sam toliko izbjegavala iako sam uvijek razmišljala o tome.
"Što ako naše majke opet budu ratovale kao i prošli put?" -zagledala sam se u njegove smeđe oči i tiho prozborila. On me je pogledao ,a u kutu njegovih usana zatitrao je slabašan smiješak.
"Ja ću se boriti do tebe bez obzira što moja mama odluči." Glavom mi se rojilo mnogo pitanja.
"Zašto?" Nije mi bilo jasno zašto bi netko išao protiv svoje obitelji,ali mnogo toga mi nije bilo jasno u vezi s njime. Znala sam da ima mnogo tajni koje nažalost očito ne želi podjeliti sa mnom,ali bez obzira na sve prepreke koje su stajale između nas ,odlučila sam prebroditi sumnju i vjerovati mu,iako mi je u tom trenutku izgledalo kao da on ne vjeruje meni.Moje pitanje ostalo je visjelo u zraku ,očito nije znao odgovor. Uzdahnula sam i pomirila se da nikad neću saznati odgovor ali onda je rekao:
"Jer si mi prijateljica a možda i više."
Srce mi je počelo jako lupati zbog njegovih riječi.
"Kako misliš više?" -pogledala sam ga.
On mi se približio i poljubio me.
Sve se činilo tako jednostavno nakon toga. Nije me bilo briga za svađu između naših roditelja,za oluju koja bijesni vani i za rat koji se sprema. U mojim mislima nije bilo mjesta za brigu ,bilo je samo mjesto za njega,