Zagrljaj i poljubac u kosu su u isto vrijeme napravili i dobro i zlo. Smirio me, jako, bez ijedne progovorene riječi, imao je tu moć. A nije on znao što se događa, ni zašto plačem, nije imao kako saznati, no, osjetio je da mi je upravo ovo potrobno.
Sranje koje je proizašlo iz iste situacije je to da mi mozak nije bio miran predugo. Kako ga je smirio tako ga je i razburkao. Potvrdio je one sumnje koje su se motale po mojim mislima zadnjih dana. Sve ono što sam proispitivala samu sebe zadnjih tri dana, točnije od onog ručka s mamom, sad se razjasnilo. Zajebala sam sve i to pošteno zajebala, onog trenutka kad sam se vezala za njega.
Bilo je nešto u njemu što je privlačilo svaki put kada bi ga vidjela. Željela se držati podalje, pokušala je pobjeći od toga, pobjeći od sebe, pobjeći od njega ... ali nije uspjela jer se svaki put vraćala na isto. A onda je odlučila prihvatiti igru i igrala je po njegovim pravilima sve dok nije shvatila da je igra postala stvarna. Da su osjećaji postali stvarni.
Mislila je da će nakon toga sve biti jednostavnije, ali nije znala da ništa u vezi njega nije jednostavno. Jer nakon što ga je upoznala bilo je jasno samo jedno - njen život je postao KOMPLIKOVAN.
(Prije se zvala Titanij)