Teen dad

Prologue:

Moja verzija priče… Pa i nije toliko drugačija od njegove verzije. Zapravo je u početku bilo poprilično jednostavno; dvoje mladih ljubavnika, dvije različite priče, party, pomalo punča i veza za jednu noć. Zvuči jednostavno, zar ne? I tu je trebao biti kraj, svatko je trebao nastaviti svojim putem, trebali smo prijeći preko toga, praviti da se ništa nije dogodilo., trebalo je biti gotovo, finito, zaključana priča. Ili smo barem mi tako mislili. No, nažalost ili nasreću, dva mjeseca kasnije, ponovo smo se sastali pod, hm, neželjenim okolnostima koje su nas primorale da sjedinimo snage i glumimo; da glumimo savršenu vezu koja se nikad nije trebala dogoditi. Pod očima javnosti, pod svjetlom reflektora, nismo smjeli napraviti niti jedan pogrešan korak… Inače bi sve bilo gotovo, njegova karijera i moje obrazovanje- on bi bio zamržen i ostao bi bez ikakve daljne mogućnosti da se nastavi baviti onim što najviše voli- glazbom, a ja bi bila izbačena sa fax-a sa vjerojatno ne baš najboljim preporukama. No, što se zapravo dogodilo? Da li se rodila ljubav? Ili je i to bila laž? Laž ili ne, zasigurno smo je osjetili...