Klea Vidojević mlada je djevojka koja živi na ,,pozornici", kojom upravlja njezin dugogodišnji dečko, ambiciozni političar u usponu Srđan Obradović. Povratkom Srđanova brata, Koste Obradovića, u njihov rodni grad, Klea počinje osjećati kako postupno gubi kontrolu u svojemu životu, kao i to da njezin život postaje sve manje njezin, a sve više tuđi. Počinje razmišljati o svemu onome što joj ranije nije bilo ni u primisli. Jedan susret bio je dovoljan da je navede na to da preispita svoj odnos s dugogodišnjim dečkom i zapita se tko je muškarac, upečatljiva pogleda, koji je samo jednom svojom, kratkom pojavom u njoj uspio probuditi davno uspavane strasti i vatru, koja bi za sve mogla biti razorna. No, osim toga, Kostinim dolaskom brojne dugo čuvane, obiteljske tajne počnu izlaziti na vidjelo. Je li doista sve baš onakvim kakvim se činilo? Jesu li svi onakvima kakvima se predstavljaju? I, može li zakon ljubavi nadjačati sve druge zakone?
~~~
Svjetlost šibice ponekad zasjeni razorni požar. Dva brata i dvije žene. Naizgled, samo jedna tajna, a zapravo mnogo toga što se istinski krije ispod izvrsno zakopane površine. A samo jedna prilika.
~~~
Pisana i dovršena tijekom 2024. godine.
~~~
Sve moje priče, pa tako i ova, rezultat su moje mašte i strogo je zabranjeno svako plagiranje, to jest zabranjeno je svako kopiranje, preuzimanje, dijeljenje i objavljivanje dijelova iz priča, kao i cijelih priča koje sam napisala. Pisana se riječ smatra i tretira intelektualnim vlasništvom autora, a preuzimanje istoga (odnosno krađa istoga) kažnjivo je Zakonom. Ne radite ono što ne biste željeli da netko napravi vama. Hvala. ❤️
All Rights Reserved
!!! ЗАВЪРШЕНА !!!
Когато историята се повтаря, всеки един е наясно какво го очаква на другия, но за себе си никога не може да бъде сигурен.
Всеки един знае колко е важен е за него другия, но другия дали го знае?
Можем ли винаги да знаем какво чувства и мисли човека срещу нас? Можем ли да знаем, всъщност колко ни обича той, въпреки че сме губили контакт? Наистина ли, израза "Старата любов - ръжда не хваща" важеше за всеки един от нас? Наистина ли израза "Приятелството между момиче и момче - не съществува", важеше за всички? Наистина ли той/тя ме лъже? Наистина ли ме обича? Или просто съм поредната играчка? Дали ме вижда като слабак/слабачка? Как ме вижда по дяволите в неговите/нейните очи? Възможно ли е да има "нас" вместо "мен и него/нея"? Възможно ли е тя/той да е човека с който ще живея и след 40 години и няма да се пуснем докато не умрем?
Тези въпроси си задаваха Беатрис и Итън, които като малки бяха израстнали двамата.
Бяха приятели. Бяха познати. Бяха близки. Бяха далечни.
Може да не си го признаваха, но между тях имаше нещо повече от приятелство.