Drugi nastavak Prokletstva Ljubavi(Nije potrebno pročitat prvu knjigu ali da se snađete bilo bi poželjno ,pronaći će te ju na mom profilu ) Svi ste sigurno čuli priču mojih roditelja kako se je njihova ljubav nazivala prokletom jer nikako nisu mogli biti sretni. Ali eto iz te ljubavi tako zvanom PROKLETOM rodio se je moj brat i ja Elena. Ovo je moja priča koja je možda tužnija možda sretnija kako ju uzmete . Bila sam spremna ili barem sam tako mislila. Nisam željela završiti kao moja majka koja je propatila toliko rekla sam sama sebi da ću paziti u koga se zaljubljujem ali bilo je neizbježno srela sam sam ga u srednjoj bio je živi vragolan. Rekla mi je majka koloni se takvih jer te najlakše slome . I to sam učinila ali nisam se nadala da ću upisat isti faks kao i on i tada je sve počelo kada je dodirno na način koji nisam znala da može izazvati takve iskren u mojem tijelu . Bila sam tatin anđeo ali s njim bila sam sve nego anđeo. "Kolačiću "Rekao je sa cerekom na licu . Sva sam se zgrozila "Ne zovi me tako" rekla sam tiho Učinio je korak naprijed prema meni "Nego kako bi te zvao ?" upitao je to glupo pitanje "Mojim pravim imenom Elena" rekla sam bezobrazno Njegov poluosmijeh je nestao ali za sekundu se je vratio "U redu Elena" prišao je bolje k meni te sam se stisnula uz ormarić što sam bolje mogla. Te kada me je zarobio spustila sam glavu osjetila sam njegovu toplinu u blizini svojeg tijela . "Sad nisi toliko hrabra ELENA" podigla sam pogled moje smeđe oči gledale su ravno u njegove zelene. Nasmiješio se njemu je bilo sve smiješno "Voljeti ću se igrati s tobom " kada je to rekao bijes je prošao mojim tijelom te sam ga udarila u nos Njegova glava je odletila iza te se je primio za nos "Ja nisam ničija igračka i zapamti si to dobro" te sam krenula od njega Malo sam znala da ga je to još bolje zapalilo da se odigrava sa mnom Ali sve ima svoje vrijeme zar ne ?Čak i ljubav koja je bila neizbježna da se doAll Rights Reserved