Kada uvene ruža ostaju samo gole trnovite grane. Tako i ljubav na svome putu ponekada žeđa u pustinji osjećaja. Ova ljubavna priča obilje je lirskog izričaja sa puno sjete i suza. Nesretna ljubav zapečaćena smrću Rine, Anine prve ljubavi je obilježila početak i kraj priče. Ljubav u ovoj priči pojavljuje se na dva različita načina. Rinina ljubav prema Ani postaje simbol nečega svetoga i duhovnog. Dok s druge strane Ana i Gabriel su simbol ovozemaljske čistoće čija srca njeguju istinsku ljubav. Njihovi likovi isijavaju skromnošću i poštenjem, unatoč ranjenoj duši i svim ljudskim demonima čuvaju prave moralne vrijednosti koje su danas izgubljene. Ona će na svojim leđima ponijeti križ provincijskog odgoja i upoznati pakao grada gdje je naivna bačena među gladne hijene. Neki besramni ljudi uzeli su joj čast, zarobljena u leglu prostitucije i droge ostavila je tijelo, ali nije srce. Svatko ima svog anđela u životu, a njen je bio u obliku Maje, djevojke koja ju je vratila ispred vrata smrti. Postala je njena jedina obitelj nakon što su je se svi odrekli. Ana Barbara je dugo lutala mrakom dok se na kraju tunela nije poput svjetla pojavio Gabriel. Dva nemirna srca koja će pronaći spas jedno u drugom, biti će melem na rukama zvalo nekoga drugog majkom. I na kraju svega može li doći oprost? Sve prolazi i jednom kada ne bude nas samo ljubav ostaje besmrtno gorjeti svojim vječitim plamenom.
All Rights Reserved