Život jedne Lane

Život nam ponekad donese, nešto što nikada ne bismo ni sanjali ili prosto očekivali. Za neki događaj za koji definitivno nismo bili ni spremni. Kroz život prolazimo s poteškoćom, ali budemo dovoljno hrabri da pređemo svaki podiok te priče. Sa pažljivo biranim putevima i sa pažljivim hodom, jer ako naiđemo na čak mali kamenčić možemo pasti, ali se isto tako možemo suzdržati od tog pada. Čovjek jednostavno dođe u iskušenje, a na njemu je kakav će zaista potez napraviti...

Livno, pa mali grad u državi nazvanoj Bosna i Hercegovina. U Livnu u jednom naselju živjela je devetnestogodišnja Lana. Onako visoka cura sa dugom crnom kosom i morskim plavim očima. Imala je je skoro pa uvjek ozbiljan izraz lica.Lana je završila gimnaziju i kao odličan i uzoran učenik željela je nastaviti dalje. Njeni roditelji su bili jako bogati i ugledni ljudi u gradu, pa bi svoju djecu vaspitali na najbolji mogući način kako ih ne bi ni u bilo kakvoj prilici ili ispadu osramotili. Nakon što je Lana završila školu, njeni roditelji su odlučili poslati je na studije u Sarajevu. Smatrali su da će se na taj način naučiti da živi sama, bez pritiska drugih i imala bi svoj prostor za učenje, kako joj ne bi smetale njene dvije mlađe sestre Emina i Džensy koje su bile veoma nestašne. Lana je prihvatila činjenicu da studira u Sarajevu naravno uz dužno poštovanje svojih roditelja. Iako je život smatrala jednom prolaznom stanicom, pa je na taj način voljela izazove. Izazove koje nije željela da djeli ni sa kim, osim sa svojim dnevnikom nazvanim....hmm ipak malo čudan naziv, možda ne malo, zaista je čudan naziv. Nazvala ga je "Pikaću". Vjerovatno ga još žali jer je tu malu gumenu igračkicu dobila od svog prvog dečka (koji je nažalost nastradao u jednoj saobraćajnoj nesreći), igračkicu je željela sačuvati kao jedan dio uspomene njenog života, za koji je mislila da nikad bez nje neće moći uspjeti, nastaviti dalje.