Susret sa svakom osobom ima svoj rok trajanja. Većina ljudi nije u našim životima kako bi tu ostala, već kako bi nas naučili lekciju. Kad se lekcija savlada, putevi se raziđu.
Ali kod nje to nije slučaj.
Utkan je u svaki njen korak, on je njen sopstveni dah koji se ledi na hladnoj zimi. Ona ga oseća u svakom teškom, postojanom mirisu mošusa koji je progoni.
Njih dvoje su sistemska greška. Sudar koji u savršenom svetu nije smeo da se dogodi. Ali ipak, univerzum im ukršta puteve, i to u matematički preciznim promašajima.
Zato što oni nisu suđeni, oni su gotovo kazna. A u takvoj situaciji, srećan kraj ne postoji.
Seluruh Hak Cipta Dilindungi Undang-Undang