Black end, play again

Black end, play again - Uvod
" Taj crni ćošak kao da se mrdao pri samoj pomisli da je ona tu. Sve me u životu sjećalo na nju, i kroz zatamljena stakla još sam očekivao njeno plavetnilo, koje je zamjenjivalo nebo, njene crne naočale umjesto zvijezda, njenu crvenu prefarbanu kosu koju će svakog časa vjetar da odnese na desnu ili lijevu stranu, taj hod koji je opisivao povratak života u moju zbunjenost. " - predahnuo je. " Nisam reagovao s prva odmah kad sam je vidio, već nakon par dana dok sam upoznavao karakter tog đavola. " ...
- Šta možete reći o ovoj knjizi na samome kraju ? Stajalo je to pitanje tako jako, njega bi i zid prešutio. Klasika knjige, bar u početku - mislila sam se. Kasnije kad se pojave svi likovi radnja se stvarno prešuti. Čovjek je ne može čitati naglas u potpunosti, očima će preći preko svakog dijela koji opisuje njegovu sudbinu.
Na prozoru je svjetlucalo sunce koje je sa svakim novim tonom obećavalo meni već unaprijed umoran dan zbog neprospavane noći koja mi je prošla u pisanju. Dobro. Lažem. Priznajem. Drijemala sam na svakih bar pola sata po maksimalno pet minuta jer bi me znatiželja o tome koju ću bajku večeras sanjati uspavala. Knjigu poklapam na dalje. Odmorit' ću barem jedan dan. Za mene je to mnogo.