**NEW YORK, PROLEĆE 2010**
Jebemu, mrzim kasniti, ali dodjavola sve. Nisam mogao pre, a ovo mi je prvi dan nakon nedelju dana ležanja na krevetu s organizmom prepunim alkohola. Sunce mi je pržilo oči, glava me ubija, stavio sam crne sunčane naočare, što zbog glavobolje, što zbog veličine podočnjaka koji su mi krasili lice. Brada mi je bila isuviše dugačka, nisam se brijao ceo dan, osećao sam se kao pustinjak.
Jedva sam skupio snage i obrijao se, obukao crnu košulju, sako i pantalone. Trebao sam se ošišati, ali nije bilo šanse da stignem, pa sam kosu sakrio pod sivu maramu s logom Lakersa.
Moj vozač me je ostavio ispred Central Parka. Čija li je to glupa ideja da konferencija za novinare bude baš ovde? Ljutito sam gazio po stazi. Mobilni mi je zavibrirao u džepu. Izvadio sam ga - email od Pottery Barn-a, da nam stiže nameštaj. To me je podsetilo da odgodim dostavu. Krenuo sam da kucam detaljne razloge za otkazivanje te gomile novog nameštaja kojeg bih sada najradije spalio, i Amandu zajedno s njim.Nisam gledao kuda idem, a onda sam osetio blagi udarac i tihi jauk - tako poznat jauk. Mobilni mi je izleteo iz ruku. Podigao sam pogled, već spreman na svađu, ali tada... par očiju boje crne kafe, kosa boje lešnika, parfem s notama vanile, citrusa i još nečeg prefinjenog.
Srce mi je brže zakucalo. Bila je to ona.
All Rights Reserved