Pukla noć

Pukla noć

  • WpView
    Reads 18
  • WpVote
    Votes 3
  • WpPart
    Parts 2
WpMetadataReadOngoing
WpMetadataNoticeLast published Mon, Jun 1, 2026
U svijetu gdje se prezimena ne biraju nego nasljeđuju, Vivian Delgado je naučila jedno pravilo: moć nikada ne dolazi bez cijene. Kao kćerka jedne od najutjecajnijih mafijaških porodica, trebala je biti samo figura u igri koju su igrali muškarci prije nje. Ali nakon smrti starijeg brata, sve se mijenja. Teret nasljeđa pada na nju i odjednom, ona više nije posmatrač. Ona postaje dio igre. Na glamuroznim večerama iza kristalnih lustera, u tišini luksuznih vila i iza zatvorenih vrata gdje se sklapanje dogovora miješa s prijetnjama, Vivian pokušava zadržati kontrolu nad životom koji joj nikada nije bio izbor. I tu se pojavljuje on. Zahar Morozov. Muškarac iz porodice koja stoji s druge strane njenog svijeta. Neprijatelj. Saveznik? Ili nešto mnogo opasnije. Između porodičnih tajni, izdaja koje se ne zaboravljaju i privlačnosti koja dolazi u najgorem mogućem trenutku, Vivian će morati odlučiti šta je spremna žrtvovati. Lojalnost, moć ili vlastito srce. Jer u ovom svijetu ništa nije slučajno. I sve ima svoju cijenu.
All Rights Reserved
#3
mafia
WpChevronRight
Join the largest storytelling communityGet personalized story recommendations, save your favourites to your library, and comment and vote to grow your community.
Illustration

You may also like

  • PRODANA 🦋
  • 365 DANA BRAKA
  • U naručju Gorskog Šejtana
  • Dobra devojčica
  • Njegova -Po pravilima I
  • Vlasnik Njenog Života
  • Moja - Po Zakonima II
  • Prazno Mesto Za Stolom
  • Njegova Ljubavnica
  • Vlasnica mog srca

"Jedna noć. Jedna večera. Jedan potpis mog oca bio je dovoljan da moj život prestane da bude moj. Ja sam Anđela Nikolić, i večeras sam postala vlasništvo čovjeka kog se cio grad plaši. Prodana sam da bih spasila one koji su me izdali." Kako je moguće da te izdaju oni koji bi trebali najviše da te vole? Zovem se Anđela Nikolić i cijeli život sam hodala po mermeru naše vile, a sanjala o tome kako bi bilo hodati bosa po travi, negdje gdje me niko ne poznaje. Dok je moj brat Marko uživao u ulozi savršenog nasljednika, trošeći sate na priče o berzi i skupim automobilima, ja sam bila ona koja bi radije obukla staru duksericu i pobjegla u najdalji ugao vrta s knjigom u rukama. Bili smo bogati, to je bilo neosporno, ali za mene je to bogatstvo bilo teret. Dok su roditelji mjerili uspjeh visinom ugleda, ja sam bila ona koja je bježala iz tog zlatnog kaveza. Nikada me nije zanimalo ko ima koliko miliona; željela sam samo običan život, bez lažnih osmijeha i skupih haljina koje su me gušile. Mislila sam da smo porodica. Mislila sam da smo sigurni dok god imamo jedni druge. A onda se desila ta večera. Jedan miran porodični obrok pretvorio se u pijacu na kojoj sam ja bila glavna roba. Gledala sam u oca, čekajući da me zaštiti. Gledala sam u Marka, brata s kojim sam dijelila sve tajne, čekajući da podigne glas. Ali sjedili su u tišini. Ta tišina me je boljela više od bilo koje uvrede. U svijetu gdje se čast kupuje, a ponos mjeri u ciframa, shvatila sam da sam za njih bila samo osiguranje. Zadnji novčić u njihovom praznom džepu. Kažu da pravi roditelji daju sve, pa i posljednji otkucaj srca, da bi njihova djeca poletjela. Moji su uradili suprotno. Odsjekli su mi krila da bi njima zakrpili svoje rupe. Neki roditelji daju sve za svoju djecu, a moji su mene prodali kao najobičniju krpu."

More details
WpActionLinkContent Guidelines