Promašeni šutevi

Promašeni šutevi

  • WpView
    Reads 41
  • WpVote
    Votes 4
  • WpPart
    Parts 4
WpMetadataReadOngoing
WpMetadataNoticeLast published Wed, Jul 22, 2026
Noah Reyes i Ethan Parker najbolji su prijatelji otkad znaju za sebe. Odrastali su zajedno u malom gradiću Willow Creeku, dijelili svako ljeto, svaku tajnu i ljubav prema košarci koja ih je pretvorila u najveće rivale na terenu, ali nikada izvan njega. Kada Ethan namjerno prepusti Noahu priliku da ostvari san o NBA ligi jer vjeruje da njegov vlastiti život pripada Parker Farmi, ni ne sluti da će nekoliko dana poslije napustiti Willow Creek. Prije rastanka dogodi se jedan poljubac na starom košarkaškom igralištu, a Ethan odlazi bez pozdrava, uvjeren da Noaha više nikada neće vidjeti. Sedam godina kasnije vraća se kući s namjerom da obnovi obiteljsku farmu i započne novi život. Noah je u međuvremenu postao zvijezda Boston Celticsa, ali i samohrani otac trogodišnjeg Elija, dječaka koji se već pri prvom susretu zaljubljuje u Parker Farmu i čovjeka kojeg njegov otac nikada nije uspio zaboraviti. Dok stari osjećaji ponovno izlaze na površinu, Ethan i Noah morat će odlučiti mogu li drugi put biti dovoljno hrabri da ne izgube jedan drugoga. Jer neke ljubavi ne završavaju odlaskom... samo strpljivo čekaju povratak.
All Rights Reserved
#2
love
WpChevronRight
Join the largest storytelling communityGet personalized story recommendations, save your favourites to your library, and comment and vote to grow your community.
Illustration

You may also like

  • Ja sanjam polarnu svjetlost
  •  Denki Y Yo
  • Mucizem
  • Okidač boje pepela
  • Kad prestanem disati
  • Promašeni šutevi
  • Ispod površine
  • Anime
  • Inaya&younes{ le dégoût }
  • Noa

"Bila sam prašina i sjena, ispunjena mržnjom. U vremenu koje nije prolazilo i prostoru koji je uvijek ostajao bijel i i nosio masku nježnosti, gledala sam na sebe kao na mrtvaca. Imala sam svoj kostur, ali ne i vitalnost. Imala sam pravo nadati se, ali prepustila sam se beznađu. Osjećaji su postajali otrov i uskoro sam priželjkivala zaboraviti svoje ime jer je sve ostalo već bilo izgubljeno. Da nije bilo Nicholasa, ne bih te noći izvadila šator. Legla bih na zemlju. Na svjetleću, mokru, tvrdu zemlju i pustila da me hladnoća ogoli i da mi se zvijezde smiju, ali samo one koje još dugo vremena neće pasti. One druge, samoubojice, dijelile bi moje suze i pružale mi ruke. Možda bih tada, prvi put u životu, osjećala da negdje pripadam." Florence, obavijena tugom i srdžbom, bježi iz kraljevstva svoga oca i kreće prema kraljevstvu svoje majke. No najteže putovanje bit će ono u njoj; Florence će ono trulo i prazno pokušati pretvoriti u nešto čisto i blistavo. Florence sanja o polarnim svjetlima. Ova priča zahtijeva dobro poznavanje latinskoga jezika. Šalim se :) U njoj se nalazi nekoliko fraza na latinskom, ali za svaku se prijevod može naći na internetu. Slika na naslovnici nije moja, već je preuzeta s Tumblr-a.

More details
WpActionLinkContent Guidelines