LEPTIR

Elena je naučila bježati.

Od poruka koje nikada ne prestaju. Od pogleda koji je prate. Od čovjeka koji ne razumije da je ljubav završila onoga trenutka kada je ona rekla: „Dosta."

Mihajlo je ne želi izgubiti, ali ne zato što je voli na način na koji bi trebala biti voljena, već zato što ne podnosi pomisao da više nije njegova. A onda u njezin život ulazi Aleksej.

Miran. Staložen. Čvrst. Muškarac koji ne mora podići glas da bi ga se čulo. On ne traži njezinu pažnju. Ne moli za njezinu ljubav. Ne pokušava je posjedovati. Samo je pogleda kao da prvi put netko vidi djevojku iza njezina straha, ali ni Aleksej nije bez svojih demona. Iza njegove snage krije se borba s bipolarnim poremećajem. Dani kada mu misli ne daju spavati. Dani kada mu vlastiti um postane najveći neprijatelj. Dani kada se povuče u sebe i ne zna kako objasniti čovjeku kojeg voli što se događa u njegovoj glavi.

Elena ima svoju tjeskobu. Aleksej ima svoje oluje. Mihajlo ima svoju opsesiju, a između svega toga nastaje ljubav koju nitko od njih nije planirao. Jer Elena ne treba muškarca koji će je zarobiti.
Treba onoga uz kojeg će se ponovno osjećati slobodno.

A Aleksej ne treba ženu koja će ga spašavati. Treba onu koja će ostati kada shvati da ni najjači muškarci ponekad vode bitke koje nitko ne vidi.

Mihajlo će je pokušati vratiti. Aleksej će je pustiti da sama izabere i možda će upravo tada Elena shvatiti razliku između čovjeka koji kaže:

„Ti si moja."

i muškarca koji kaže:

„Ti si slobodna. Ako ipak izabereš mene, čuvat ću ono što mi daješ."

Ovo nije priča o savršenoj ljubavi. Ovo je priča o djevojci koja je morala prestati bježati, o muškarcu koji je morao naučiti pobijediti vlastite oluje i o ljubavi koja nije došla da ih spasi. Došla je da im pokaže da još uvijek imaju krila.