Boja (moje) tuge zapravo je djelo u vječitom stvaranju. Da, možda je pomalo izražaj mojih ponekad tjeskobnih misli, no kako je moguće štogod drugo i osjećati nakon što izgubiš nekoga tko je doslovno bio dio tebe ?
U samo jednom trenutku sam kao naivna klinka ubačena u bolnu dramu odrastanja.
Iznimno je bolno izgubiti blisku osobu, ali izgubiti dijete više je od gubitka jednoga života. Ovo je zapravo pokušaj da pretočim svoje brojne misli u riječi, iako kao da baš tada srce i misli odluče biti u neskladu s umom, škrto mi podare odabir možda nepotpunih stihova. Zapravo, bojim se da nikada neće niti biti moguće opisati sve osjećaje koje nosim u sebi već i preko jednog desetljeća.
Uvijek su "tu" prisutni trenuci s njom, agonija gubitka, život nakon nje i bol, mnogo, mnogo boli, suze ...
Odlučno živim dalje! Znam pravu vrijednost života,ona me tome naučila. Našla sam načine nositi tugu u srcu s osmijehom na licu, imati nju samo u svakom uzdahu, a osjetiti sreću. Nekada sam mislila da će sve to biti nemoguće, ali našla sam načine cijeniti život, nimalo jednak prijašnjem, no dovoljno vrijedan toga da je ona zauvijek živa sa mnom, u meni ...
She is an outcast. She finds it easier to express what she feels in the form of writing. Whether it is poems, letters or long texts. These are poems that she writes trying to describe how it feels to live with certain mental health issues, in a world that disregards outcasts. So, these are on the darker side of the spectrum. Some poems might be distressing for some readers.
I personally enjoy consuming dark content, it's kinda like a coping mechanism.
I really hope none of you relate with any of these :)
I'll be posting only poems here, I'll try to be as active as I can.
The poems are not in any order. They are just the thoughts that pop up any time of the day.
(8.11.2023) PS: Please check out 'safe space'. I need your help to make it a real safe space, readers!
Ranking:
#1 shortpoem
#1 distressing
#1 poetry (17.1.2024)
#1 poem (24.1.2024)