Uvod-
Bijela vučica stoji sama,mršava i izgladnjela,na stijeni.Osjeti da nešto nije urede,uspravi i naćuli uši.....vukovi.Bijela vučica,tačnije Enelly,nebi mogla da preživi susret s vukom,s njenom vrstom.Evo zašto.Prije godinu dana,i devet mjeseci,je bila još uvjek mala.Mati ju je lizala ali je otac ušao i donjeo joj vučje krzno,ne njegovo.Vučje krzno je bilo blatnjavo,raščupano i puno krvi.Majka je ustala te je ju nježno zubima odvela do panja,pustla ju je na hladnu,vlažnu mahovinu i otišla.Enelly je sa svojim ušima mogla čuti milozvučno zavijanje majke.Ubrzo je čula strašno režanje,trajalo je 5 min i tada...je izašla osjetila je nešto hladno i vlažno,pogledala je....tamo su bili mrtvi,raskidani vukovi.Pobjegla je i zauvjek imala traume.Sad dok vukovi koračaju,sve joj se muti,poput,poput mutnog jezera.