Na pustom otoku

Bilo je to davno,dok sam imala samo dvanaest godina. Zivjela sam sa svojim prijateljima na pusto otoku. Kada kazem prrijarelhi mislim na zivotinje. Imala sam pauna,slona i rakuna. Sa slonom sam provodila vecinu vremena. Jedne noci dok smo spavali na obalu se nasukao brod. Kada sam ih cula uplasila sam se. Nisam se javljala,jer sam znala da bi me vratili medju ljude. Ja to nisam zeljela,jer sam medju ljudima dozivjela puno losih stvari. Posto nismo htjeli da se zadrze na nasem otoku pomogli smo im da odu. Mnogo godina kasnije ljudi su ponovo dosli u potrazi za mnom. Posto su nas uspjeli naci odveli su nas u grad. Tamo smo bii dvije godine, a onda smo pobjegli. Kada smo se vratili na nas otok na njemu su se pojavile nove vrste zivotinja koje su ga ucinile jos ljepsim. Vise nismo vidjeli ljude,a ja sam ostatak svog zivota posvetila istrazivanju zivotinja.