Jako lupkanje odzvanjalo je cijelom malom prostorijom a uzrok su bile štikle.Štikle koje su se nalazile na starijoj gospođi sa kratkom plavom kosom.U ruci je držala gomilu papira dok je hodala uspravno.Njen izraz lica bio je dosta služben i ozbiljan.Lagano je se približavala stolu za kojim je sjedio crnokosi dečko,prelijepih smeđih očiju. „Dobar dan."Pristojno ga je pozdravila a on je samo nešto promrljao.Nije mu bilo do života. „Ja sam Marie Winson."Pružila mu je svoju blijedu ruku koju su ukrašavali razni srebreni prstenovi. „Zayn Malik."Također joj je pružio ruku. „Pa vi vjerovatno znate zašto sam ja ovdje."Ciljala ga je pogledom i on je pomalo namrgođeno klimnuo glavom sjetivši se zašto je ona ovdje. „Pa vi znate da ćete mi morati sve ispričati i bez agresivnosti."Odmah ga je upozorila jer je već dosta toga čula o njemu.Nažalost ne onog dobrog. On je se ironično nasmijao. „Ne brinite neću vam ništa učiniti."Uvjeravao ju je i ona je klimnula glavom u znak povjerenja. „Zar čuvari moraju cijelo vrijeme ovdje stajati dok budem pričao?"Nelagodno je se osjećao znajući da dva ne poznata čovjeka stoje iza njega i slušaju njegovu priču.Istina,i ova gospođa je bila za njega nepoznata osoba ali opet njoj je u poslu da je sluša a njima nije. „Moraju i morat ćete to prihvatiti."Uspuhnuo je na njen odgovor. „Pa da počnem..."Rekao je i zavalio se nazad na crnu stolicu dok je počeo pomjerati svoje punašne roze usne. Pa ovo je moja prva priča na wattpadu.Nastavci će ići svaki dan jer sam dosta toga ispisala u wordu.Nadam se da će vam se svidjeti. :)All Rights Reserved