Pjesma crne krune
  • Reads 12,290
  • Votes 1,197
  • Parts 18
  • Reads 12,290
  • Votes 1,197
  • Parts 18
Complete, First published Jun 02, 2016
Mature
Najbolja pozicija na Fantasy hot-listi: #8

U zemlji Regnoviji koju nastanjuju 3 naroda Kasandra Enesku pripadnica je tenebrisa, onog najnižeg. Siromaštvo u kojem živi tjera je da krade kako bi preživjela. No jednog dana biva uhvaćena u krađi i za kaznu ostane bez šake, koja sljedećeg jutra ponovno naraste - što Kasandru nagna da shvati da nije baš tako obična kao što je mislila. A kada je od lomače spasi misteriozni kralj naroda flavuma - za kojeg kruže legende da gospodare zmajevima - njen život se potpuno okreće.
Hoće li Kasandra uspjeti dokučiti zagonetnog kralja Erika? Hoće li uspjeti dokučiti samu sebe? I najvažnije, mogu li ona i njeni voljeni preživjeti opasnosti koje vrebaju u zemlji?

Hvala talentiranoj @YvonneMaya na naslovnici <3
All Rights Reserved
Sign up to add Pjesma crne krune to your library and receive updates
or
Content Guidelines
You may also like
You may also like
Slide 1 of 10
Tračak svjetlosti cover
Tangus - Završena  cover
Pali 🔚 cover
Klinci (završena) cover
KRVOROĐENA cover
Zlatna krv cover
Lulen 🔚🔚🔚🔚 cover
Skriveni svijet cover
EVERWIND cover
Demon 🔚🔚🔚🔚 cover

Tračak svjetlosti

100 parts Ongoing

Anabelle Wonder je mlada sedamnaestogodišnjakinja koja je živila normalan i jednostavan život sve do trenutka koji je presudio njezinu sudbinu. U ovoj priči osim njene sudbine ovisit će njezina sreća vezana uz ljubav. Hoće li Anabelle otkriti što joj sudbina nosi? Kako će se nositi s njom? 24.5.2018 #1 U FANTASY "Zašto ne bi otišao s njom?" "Ne vidim te s njom. I nije prikladno za tvoj stalež da hodaš uokolo s takvim bićem. Ona živi u tvojoj sjeni i tako će ostati. Za nju nema budućnosti ovdje." , primaknula mu se kako bi mu to rekla bez da itko drugi čuje, ali kako sam bila odmah iza njega sve sam čula. Nisam ostala ni sekundu dulje nakon toga nego sam se okrenula i brzim koracima uputila prema izlazu iz dvorane. Putem su mi se vile izmicale i puštale me da prođem što me je iskreno začudilo. Uputila sam se u svoju sobu gore na katu i zaključala vrata iza sebe odmah čim sam ušla. Osjećala sam da ću početi plakati, htjela sam zapravo vrištati, razbiti nešto. Htjela sam sve izbaciti iz sebe. Znala sam da ne pripadam ovdje, ali i dalje su mi trljali sol na ranu glede toga. Gdje god bi došla gledali bi me s gađenjem. Pričali bi međusobno kako ovdje ne pripadam, i sada kada je kraljica to rekla, realizacija me udarila. Ne samo da me udarila, više je bio osjećaj kao da me je pokupio teretni vlak i da me je svaki vagon posebno gazio.