Vjerujem da se sve dešava s razlogom. Ljudi se mijenjaju i zato moraš biti spreman da ih izgubiš...Stvari nekada krenu loše zato ih moraš cijeniti kada idu kako treba.Ljudi lažu zato ne smiješ vjerovati nikome osim sebi i ponekad se dobre stvari unište da bi se bolje mogle dogoditi.... Moj život na neki način i nije moj život. Uvijek zavisim od ljudi oko sebe, pogotovo svojih roditelja. Zato je oduvijek moj jedini san bio sloboda. Želim biti ono što jesam jer smo svi mi rođeni da budemo jedinstveni, a samo od nas zavisi da li ćemo to i biti. U životu sam mnogo toga naučila..Najviše kroz loše stvari ali i to treba gledati sa pozitivne strane. Da nije bilo tih loših stvari nikada ne bih naučila lekciju i nikada ne bih vidjela koliko sam zapravo jaka...Isto tako da nije tih prepreka u životu, život bi bio jedna glatko popločana, ravna ulica do ničega. To bi možda bilo jednostavno ali i dosadno i posve besmisleno...Ono što me najviše boli je to što sam bila povrijeđena od osoba kojima sam najviše vjerovala i koje sam najviše voljela, a jedna od njih je Edward...S njim sam bila prije godinu dana. Bio mi je sve i nikoga nikada nisam voljela kao njega ali jednoga dana me je samo nazvao rekao da prekidamo i otišao...Ni sama ne znam gdje, ali je otišao..Više ga nikada nisam vidjela niti čula za njega ali mi je ostao duboko urezan u dušu...Trebalo mi je čak 2 mjeseca da se oporavim od toga...Ni danas mi nije jasno šta se zapravo dogodilo ali sam odlučila preći preko toga i nastaviti dalje ali kao mnogo drugačija osoba. Više nisam ona ista Ariel kakva sam bila tada. Sada sam mnogo snažnija i čvršća u sebi i shvatila sam da djevojka ne treba nikoga ko ne treba nju... Ali dosta o tome. Sve je to nešto što će jednoga dana biti iza mene kada budem imala život onakav kakvim ga ja zamišljam, a do tada...Do tada me čeka još mnogo prepreka i stvari za koje nisam ni sanjala da se mogu desiti jednoj djevojci poput mene. Kakvih?