Možda ipak ljubav.

Od malena me je život učio kako u svakom dobrom ima zlo i obrnuto. Nisam bila mažena i pažena no uvijek sam čvrsto stajala na nogama, barem izvana. Glavni problem mi je naivnost, lako povjerujem da sam nekom bitna i vrlo lako se zaljubim. Ma da, na neki način ne vjerujem u ljubav. Nisam ni doživila onu pravu 'prvu ljubav' kako kažu no ono što sam vidjela oko sebe i kako ljudi zbog toga pate ne želim tako nešto, ne želim 'ljubav'. Ma da svatko od nas u dubini ima potrebu za tim. Kao osoba sam, kako bi moja majka rekla- zvijer. Nisam loša uistinu, bezobrazna i drska da ali nikad ne zlonamjerna, karakter mi je divlji, volim se zabavljati, skretati svoje misli, nekontrolirano se smijati i disati punim plućima. Ovo je dakle moja priča...