Lav Nikolajevič Tolstoj: Uskrsnuće

Uskrsnuće (Воскресение, 1899.), dugo očekivani prvi veliki Tolstojev roman nakon Ane Karenjine u prodaji je nadmašio i Rat i mir, ali usprkos odličnom prijemu nije ostao zapamćen kao antologijsko djelo.

Nehljudov, lik mentora iz piščeve Mladosti, u Uskrsnuću je plemić je koji traži iskupljenje za štetu nastalu njegovim nepromišljenim postupcima u prošlosti. Kada u sudnici u kojoj se zatekao kao jedan od porotnika, prepozna Katjušu Maslovu, sluškinju iz kuće svoje tetke, Nehljudov spozna svu svoju odgovornost za njezinu sudbinu. Priprosta djevojka s kojom je ljubovao i napustio je ne znajući da je rezultat te veze dijete, sada je prostitutka optužena za ubojstvo. Nehljudov odluči iz temelja promijeniti svoj život i učiniti sve kako bi se odužio jadnoj djevojci.

U deset godina koliko je stvarao svoj posljednji roman dugog formata, Tolstoj je njemu duboko usadio filozofska razmišljanja starog i moćnog anarho-pacifista. Osuđujući laž i nepravdu na kojoj počiva civilizirano društvo, korumpiranost države i dvoličnost crkve, Tolstoj je u Uskrsnuću propovjednik isto koliko i pisac.

Lav Tolstoj: Uskrsnuće, preveo Iso Velikanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1948.