Mihail Jurjevič Ljermontov: Junak našeg doba

Prijevod: Milan Bogdanović

Godine 1839-1841. Mihail J. Ljermontov je napisao svoje uz poeziju najpoznatije djelo i jedini roman, Junak našeg doba (Geroj našego vremeni), smješten u vrijeme Kavkaskih ratova. Nakon Puškinovog Evgenija Onjegina to je jedan od najvažnijih romana kojemu je u središtu "suvišni čovjek", karakterističan za kasniju rusku književnost - osoba koja se ne uklapa, pesimističan, melanholičan, ciničan i nihilistički nastrojen individualac koji izaziva sudbinu do samouništenja, najčešće smrti u dvoboju. (Izraz potječe od Turgenjevljeve novele Dnevnik suvišnog čovjeka.)

Roman se sastoji od pet donekle samostalnih novela, kojima je poveznica glavni junak, bolje rečeno bajronovski anti-junak Pečorin. Prvu novelu pripovijeda Pečorinov prijatelj koji je dobio njegov dnevnik nakon Pečorinove smrti, drugu neki putnik, dok su ostale novele dijelovi Pečorinova dnevnika. Autor je složenu strukturu pomno komponirao tako da prvo pripovjedač niže događaje koji će zainteresirati čitatelja, a zatim sam junak Pečorin objašnjava svoje postupke.

Junak našeg doba imao je važnu ulogu u razvoju ruske proze, prvi je ruski psihološki roman i najava kasnijeg realizma. Djelo je na glasu i zbog dojmljivih opisa prirode Kavkaza.