Don't Forget About Me

„Gdje god da odeš pronaći ću te i opet ćeš biti moja. Samo moja!" nasmijem se na ovo."A ti ćeš biti moj?" gledam u te smeđe oči koje mi iz dana u dan oduzimaju sve više dah. „Već sam" poljubi me „Zauvijek" promrsi između poljupca.

...

„Ne želim te izgubit" uhvati me za obraze
„Nećeš" nasmijem se

...

„Ne ljut sam na tebe jer te volim" vikne. „Možda je to problem" šapnem. Pogledam ga u oči i shvatim. „Cameron " prekine me
„Ne,uredu je Louisa. Brinem previše."

...

„Kažem ti,to je najjači osjećaj koji sam osjetila u svom životu" čujem šuštanje s druge stane telefona. „Louisa?" čujem da uzdiše. „Volim te Cameron" rekla sam. Da,rekla sam to. Osjetim kao da me nije čuo pa ponovim. „Volim te Cameron Dallas" nasmijem se i čujem njega. „Louisa,odmah sjedi u auto i dođi k meni ili još bolje ja dolazim k tebi" diše ubrzano. „Čekam te" prekidam.

...

I tako,rekao je zauvijek,a otišao. Zapravo svi odu,a mi ostavljeni vjerujemo da će se sjećat svake riječi upućene toj osobi. Izgleda da ću u ovoj priči ja biti ta koja njega pronalazi ponovno. I vraća ga k sebi. Tamo gdje zapravo i treba biti. Pored mene. Samo moj i samo njegova.