Sigurno vam je poznat onaj osjećaj pritiska u zraku prije ljetne kiše. Bar jednom u životu ste ga osjetili. Nebo je teško, a oblaci ispunjeni kišom vise vam iznad glave, sljepoočnice bubnjaju, u prsima vam tutnji nešto nepoznato i svojom vam silinom otežava disanje. E upravo tako se ja osjećam već nekoliko dana. Pritišće me nepoznati izvor inspiracije, priča kojoj još uvijek ne znam ni glavu ni rep, a ona se probija iz svoje ljušture, spremna da na moj prvi surađujući mig probije opnu i izleti van, među ljude. I gušit će me, svojim ugodnim draškanjem na rubu s neugodom sve dok ne uzmem predah, uzmaknem od stvarnosti i zaronim u njezina tajna prostranstva. Muza se poigrava sa mnom. Vreba iz prikrajka i šalje mi pritajene signale uskraćujući mi čak i za život neophodne mrvice. Kupam se u znoju, tijelo mi je privremeno stanište peckave i osjetljive kože. Ne budem li uskoro zapisala priču, rasprsnut ću se i nestati s vjetrom. Hoće li ovo biti još jedna od mojih ljubavnih priča ili nešto nimalo nalik na mene kakvu me poznajete - ja još uvijek ne znam. Nadam se da ćemo uskoro saznati.