Bio je moje sve, muškarac kojeg noćima sanjaš prije nego li postane tvoj, muškarac koji unatoč problemima ne odustaje... Bio je moj realistični san. San iz kojega me naglo probudio, pravo u noćnu moru.
Otišao je od mene jednako kako mi je i došao, brzo i nespretno.
Uništio mi je život. On i njegovo društvo, sve zbog jedne tipične muške zezancije, oklade.
Sada je na meni red da uzvratim. Uzdrmati ću mu svijet toliko da neće shvatiti što ga je snašlo.. jer.. nema goreg neprijatelja od povrijeđene žene, zar ne?
"Zanemarit ćemo sad što se dogodilo između nas, je li istina ili nije. Ovo što ću ti sad reći je možda i najgora stvar koju sam u životu uradila i krivo mi je najviše što sam to tek shvatila, što mi mozak nije radio tad kao sad. Da je, definitivno bi drugačije postupila. Samo želim da prije svega znaš da se kajem, nenormalno."
"Marina, plašiš me." Prekine me. Vidim na njemu da je zabrinut, jednako kao što sam ja slomljena. Ne znam što očekivati kad mu kažem.