Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića

Spjev Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića nastao je na temelju zbiljskog, suvremenog događaja, o kojemu su u to vrijeme čak pisale novine, premda se Mažuranić u svom djelu ne drži doslovno stvarnih činjenica: o ubojstvu turskog silnika i velikaša Smail-age Čengića od strane hercegovačkih Crnogoraca u Drobnjacima, u današnjoj Crnoj Gori 1840. godine. Prema povijesnim saznanjima čini se da Čengić nije bio tiranin i da je ubijen podmuklo i u snu, što je Mažuraniću vjerojatno bilo poznato, ali je stvarne događaje u spjevu prilagodio tako da odgovaraju njegovoj osnovnoj idejnoj i dramaturškoj koncepciji.

Napisao ga je za časopis Iskra, na nagovor i po narudžbi svog šurjaka Dimitrije Demetra. Na odabir teme iz Bosne sigurno je presudno utjecao Matija Mažuranić, Ivanov mlađi brat, koji je autor glasovitog putopisa Pogled u Bosnu (1842) i koji je 1830-tih proputovao tu u to vrijeme iz Hrvatske perspektive nepristupačnu i egzotičnu zemlju. Mažuranić je prije pisanja svog pjesničkog remek-djela temeljito izučavao svoje prethodnike: narodno pjesništvo, dubrovačke pjesnike, ponajviše Gundulića, zatim Kačića Miošića i druge.

Pišući stihove o konkretnom muslimansko-kršćanskom sukobu, Mažuranić priča univerzalnu priču o prolaznosti sile, pravdi, slobodi i pobjedi dobra nad tiranijom. Samovoljnom Smail-agi suprotstavljen je kolektivni junak, obespravljena kršćanska raja.

Spjev je doživio preko 150 izdanja. Preveden je na brojne strane jezike još u 19. stoljeću, pored ostaloga i na talijanski (1869. i kasnije), njemački (1874. i kasnije), mađarski (1896), engleski (1918), francuski (1926), latinski, španjolski, poljski, češki i druge jezike.

Smrt Smail-age Čengića smatra se najvažnijim djelom Hrvatskog narodnog preporoda i vrhuncem hrvatske književnosti 19. stoljeća.