Gasim zadnju cigaretu,i pokušavam da se vratim nazad,tamo gdje je sve počelo.Osjećam kako mi koža gori.Želim to da dopustim.Da izgorim i pretvorim se u pepeo.Tako bih obrisala sve obveze koje imam prema vampirskom kraljevstu, i naravno obrisala bih se svoje grijehe.Ali to ne ide tako. Ako ja umrem oni će pronaći drugog vampira i mučiti će njega.Ja ne želim da neko nastrada zbog mene.Nikad nisam bila sebična. Ili možda jesam? Ne sjećam se, ili barem pokušavam da se ne sjećam. Ustajem sa balkonskih pločica i ulazim u stan. Potežem do noćnog ormarića u uzimam sa njega bočicu vode od lukovice.
Popijem na ex i tresem se sljedećih par minuta. Zgrožena izlazim iz sobe i bacam bočicu u kantu. Iako mi vampiri ne podnosimo bijeli luk,prije 563 smo otkrili da ako popijemo jednu čašicu lukovice, možemo hodati po svjetlosti. To je nešto kao onaj prsten iz one patetične serije... kako se...da Vampirski dnevnici. Odbojna sam na sve mitove o vampirima,jer nas predstavljaju u pogrešnom svijetu. Čujem zvono poruke. Uzimam telefon sa stola i bacam se na fotelju.Alex mi šalje poruku. Prvo razmišljam da li uopšte da otvorim poruku.Ali je ipak otvaram.
~Nadam se da ćeš doći večeras. Željno te iščekujemo!!!!!◌⑅⃝●♡⋆♡LOVE♡⋆♡●⑅◌ ~
Na licu mi se iscrtava polu lažni osmijeh.Obećala sam joj da ću večeras doći na njeno glupo druženje na vrhu nekog manastira. Sveti bla, bla, bla,nisam je ni slušala dok mi je burno pričala o tome. Mrzim njene prijatelje. Ponašaju se kao da su popili svu pamet ovog svijeta.
Osim što sam joj obećala da ću doći, obećala sam joj i da ću danas izaći u grad. Ona misli da se zatvaram u sebe.Možda je i upravu.Ne osjećam se lagodno u ljudskom društvu. Pa čak ni u njenom, a ona zna da sam vampir.Šaljem joj poruku da ću doći. Ustajem i odlazim prema ormaru. Oblačim se šminkam se,i može se reći da ne izgledam loše. Uzimam torbu sa stolice i izlazim iz stana.
-Gospođice Sarah,