Zašto nam život podari sve a onda uzme natrag? Zašto nas život nosi poput vetra koji baca iznemoglo lišće? Zašto oni najiskreniji sa najvećim srcem pate? Zašto ne mogu biti srećni, obasjani belom svetlošću? No život tu belu svetlost, tu belu odoru sreće pokvasi krvlju, toliko da ista nestane u krvi? Zašto čovek nesvesan svega postane anđeo u okeanu krvi? Da li uopšte postoji mogućnost da se ta krv spere?