Jedno od najznačajnijih djela Ksavera Šandora Gjalskog Pod starim krovovima (izvorno objavljena pod naslovom Pod starimi krovovi) zbirka je dvanaest pripovijedaka s podnaslovom i istoimenim uvodom - Zapisci i ulomci iz plemenitaškog svijeta.
Iako zasebne cjeline, priče, pisane u prvom licu, tematski su povezane idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih života u zagorskim kurijama. I sam pripadnik toga plemstva, Gjalski emotivno pristupa svijetu koji opisuje, pritom stvorivši glorificiranu sliku prošlosti u kojoj dominiraju intelektualno i moralno neupitni likovi plemenitaša. Objektivni i distancirani Gjalski javlja se tek u posljednjih nekoliko rečenica svake priče kao kroničar njihovog tragičnog svršetka.
Radnja je u pripovjetkama reducirana, a Gjalski je okrenut lirskom ocrtavanju pejzaža, detaljnim opisima interijera i eksterijera te stvaranju jedinstvene ladanjske atmosfere, pri čemu inspiraciju crpi iz vlastitog plemićkog okruženja u rodnim Gredicama. Likovi su svoje uporište također našli u stvarnim ljudima, pa je illustrissimus Battorych iz prve istoimene pripovjetke stvoren prema uzoru na oca Gjalskoga i njegove su vrijednosti poput poštenja, uzvisitosti i dubokih ideala predložak za kreiranje ostalih likova.
Okvir zbirci stvaran je događaj sa saborske sjednice u Zagrebu kada se izrugivanju novog naraštaja upućenom predstavnicima starih plemenitaških obitelji suprotstavlja pripovjedač koji pričama u zbirci želi iznijeti ispravnu sliku plemenitaškog svijeta. Zaokruženost zbirke kao sintezu problematike nestanka feudalizma i propasti plemića uz duboko razumijevanje i sućut prema opisanom, Gjalski postiže u posljednjoj pripovjetki Perillustris ac generosus Cintek kroz tragikomični lik Cinteka koji, nakon što gubi dio po dio imanja zbog utjerivača poreza, kako bi očuvao egzistenciju i sam mora postati jedan od njih.