Časna obaveza

Ja sam prosjak, ja sam bogataš. Siroče i kralj. Na korak sam do neba, na pedalj od dna. Ja nosim ožiljke, ožiljci nose mene, moja duša nalazi se u sred te borbe. Moje srce ne voli i ne zna da voli nikoga osim malih bića odbačenih onako kako sam to bio ja. Oni su jedina moja slabost, zbog njih sam ovo što jesam, ološ i gospodin. Noću navlačim svoje maske i polazim u pohod. To je osvetnički pohod u kojem se srce i razum konačno spoje u jedno. Ožiljci tjeraju tijelo da srcu i razumu bude vijerni pratioc. Moja duša stapa se s njima i postaje im sluga... Danju sam ja neko drugi, gospodin u odijelu, tajkun koji ne preza ni pred čime. Čovjek čiji cinični osmjeh obara sve one koji se usude suprotstaviti mi se. Ja sam onaj koji je sposoban da jednim svojim pogledom učini da velike zvjerke ove male države zadrhte i spuste svoj pogled.

Dobro došli u Sarajevo, u grad u kojem mi je pod zvijezdama srce, za koje sam vjerovao da nemam, ukrala žena. Srce sam isčupao iz grudi i stavio joj ga na dlan te pustio da upravlja njime. Ako ste mislili da je ovo priča o meni, pogriješili ste. Ovo je priča o njoj, vlasnici srca mog, o časnoj ženi koja je imala samo jedan cilj. Ispuniti svoju dužnost...