Murder She Wrote

1.Dio

Opet se desilo novo ubistvo. Ovaj put u CrossCrow Street-u. U Londonu laganih smrti nije bilo od 2010. godine. I to je ono što je mene i sve ostale stanovnike Londona užasavalo, trebale su nam lagane smrti, prouzrokovane starošću, bolešću, a ne da osoba umre zbog toga što je ubijena. Sa svojom porodicom radim u mrtvačnici ''Easy Death'' , i svaka osoba koja je doživila smrt, bila bi dovežena u našu mrtvačnicu. Death? Da. Easy? Ne baš, bar ne zadnjih godina. Djevojka koja je ovaj put ubijena na najbrutalniji mogući način, išla je u moju školu. Liberty Phillips, bila je zgodna i usto odlična učenica, sada se pitam zašto bi je neko ubio. Vjerujem da je ubila neka psihotična, djevojka koja je bila ljubomorna na Liberty.

-Hannah, heej šta misliš o ubistvu danas?

Upitala me je neka djevojka, kada sam se okrenula da vidim ko to mene pita za mišljenje, osmijeh mi se razvukao na licu.

-Mislim da to nije ničiji posao ovdje.

Rekla sam u jednom dahu mojoj dugogodišnjoj najboljoj prijateljici Sarah.

-Da. Jeste.

Prevrnula sam očima ali opet sa osmijehom na licu, jer Sarah koliko god bila dosadna, bila mi je najbolja prijateljica i volim je. Bacila sam pogled na pod te izgovorila neke riječi koje su Sarah, razljutile. Mislim.

-Čiji je to posao? Molim te prosvjetli me.

Vratila sam pogled na Sarah, a ona je u tom trenutku digla ruku, ja sam sklopila oči i izmakla se, jer sam se nadala udarcu, ali umjesto toga, ona me je samo pomazila po glavi.

-Oh Hannah, moja lijepa, glupa, naivna Hannah.

Otvorila sam oči i ''ošinula'' je pogledom, glupa? Pa dobro ona je zvanično poludjela.

-Zašto sam glupa?
-Zato što ti, moja draga prijateljice radiš u mrtvačnici.

-Oh daa.

Pokrila sam usta rukom i pravila se iznenađena. Išla sam sa Sarah, ali nisam se mogla usredotočiti na bilo koju temu koju je izabrala. Jedva sam čekala da u dva sata tijelo dođe, da pregledam ozlijede i modrice, iako ja samo radim formalnu papirologiju, roditelji me puštaju od dva do tri da ja pregledam tijelo, zato jer ja uvijek tražim čak i najmanju ogrebotinu koja bi policiji mogla dosta pomoći. Nisam željela da ubica prođe nekažnjeno. Iz mojih dubokih misli trgnula me je ruka koja je prolazila gore-dolje ispred mojih očiju.

-Hello, zemlja zove Hannah.

-hm? Da?

-Razmišljaš o onom. Je li tako?

-Sarah, nek me neko ubije ako ja tebe danas išta razumijem. O čemu razmišljam?

-O tijelu, o novom ubistvu.

Sarah je bila u pravu, razmišljala sam o ubistvu, o životinji koja je ubila predivnu djevojku iz naše škole. Djevojku koja se borila za prava svih nas.

-Ne! Nije istina.

Slagala sam Sarah prvi put u mom životu, i odmah nakon toga se pokajala, zna me kao svoj đep i zna kada lažem.

-A o čemu si razmišljala onda?

-O novom učeniku.

Rekla sam ponosno i skinula ruksak sa ramena da bih mogla naći ključ od ulaznih vrata.

-Pih, jesi zaboravna.

Rekla je Sarah i izvadila dobro poznati ključ, sa nekolicinom privjesaka te nam otvorila vrata. Kada smo u predsoblju skinule jakne i ostavile ruksakove. Moj stariji brat je izašao i pozdravio se sa nama. Mislim sa mnom se pozdravio, ''našim'' pozdravom, a Sarah je počeo zadirkivati.