Evo, napokon sam riješila zagrijati stolicu i danas sam za divno čudo učila pet - šest dobrih sati.
(Čitaj: evo me, jedva su mi oči otvorene.)
Uspjela sam štogod naučiti, sutra ne izlazim na kolokvij već ću kemiju riješiti preko ispita svakako. Mislim, mogla bih izaći, ali svakako znam da ću tako divno beknut da mi se i ne da ići.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ovako vam to moje divno učenje izgleda. Moram još što se tiče ovog dijela gradiva preći par zadataka i gotova sam – a iskreno – gradivo nije ni teško, nego ga ima puno i prezentacije su grozne.
E da, i u ovoj mojoj posebnoj čaši za veelike dame nije cedevita ni išta takvo već vitamini. Okej, sad stvarno počinjem misliti da sam penzioner.
Danas mi je najuzbudljivija stvar koja se dogodila pokipjela juha od gljiva. Ne zezam se, prelila se preko šerpe i sad ne mogu počistiti ploču jer je vruća a ne želim se pržiti. Bože, baci ciglu i budi precizan.
Još sam se jučer dogovorila sa dečkom da ću smršati, a da će se on zdebljati pa oboje pizdimo jer ja mjerim kalorije i dobra sam, a on ih mora pojesti tri tisuće dnevno. It's okay.
Ništa, odoh begat dok mi se još formule za kemijsku ravnotežu motaju po glavi i još štogod ponavljat.
