CRNA KULA: Krvavi kamen

Jednom davno u dalekoj zemlji rodio se mali dječak po imenu Svarog. Svarog je rođen na malom selu sa svega nekoliko kućica. Imao je bolesnu majku, oca i brata. Majka je preminula kad je Svarog imao samo godinu dana. Otac je bio vojskovođa u velikoj vojsci. Oca nikada nije bilo uz njih tako da se nakon majčine smrti za Svaroga i njegova brata Peruna brinuo siromašni svećenik, koji je u njihovoj desetoj godini također preminuo. Svarog i Perun su odrastali sami u maloj kolibi kaoja im je ostala od oca i majke. Svarog je od malena želio postati vitez. Stalno je išao gledati divlje zmajeve i viteške turnire. Na turnirima je i uspio pokrasti malo zlatnika od ljudi sve dok nije skupio dovoljno za izradu mača. Otišao je najboljem kovaču u selu i dao mu je ono malo zlatnika što je imao za mu izradi mač.

Mač je u sebi sadržio svilenu dlaku repa seljačkog zmaja i ona je mač činila lakšim i čvršćim. Drška je bila od vilenjačkog drveta koje nije skupo, no mač čini lakšim za baratanje. Svaki dan je vježbao sa njim sve dok nije navršio petnaestu godinu. Tada se napokon mogao prijaviti na viteški turnir. Nije imao oklom ni štit, no bio je dovoljno brz i uvježban da mu nisu ni trebali. Tada je pobjedio turnir i osvojio sto i pedeset zlatnika i jaje crvenog rogatog zmaja. Sa tim zlatnicima je uspio izraditi i oklop od svilenog metala koji je bio lagan i jako izdržljiv i teško probojan. Zmaja je ostavio Perunu i rekao mu je da se brine za njega. Napustio je peruna i uputio se u grad zvan Crna Kula. Crna Kula je bio grad u kojem je bio kralj Kron. Dvorac kralja Krona je bio velik i raskošan.

Svarog se tamo prijavio da bude kraljev pomoćnik. Kralj ga je prihvatio i tu započinje Svarogov život. Kralj je bio jako dobar prema njemu i jako ga je volio. Mladi Svarog je svaku večer u ogromnom vrtu dvorca vježbao sa svojim mačem. Jako se trudio i kralj je s vremenom primjetio talent u mladom Svarogu. Kralj je tada rekao svarogu da bi volio da se pridruži njegovoj lokalnoj vojsci, naravno Svarog je sa velikim uzbuđenjem prihvatio. Od toga dana bio je u svakakvim pohodima i osvajanjima. Bio je jako dobar ratnik. Tako dobar da ga je nakon samo šest mjeseca kralj promovirao u vođu omanje jedinice, a za sedamnaesi rođendan mu je poklonio mladunče svoga kraljevskog zlatnog zmaja. Zmaj je Svarogu jako prirastao srcu i stalno je na njemu vodio pohode i bitke.

Jednoga dana nakon povratka iz uspješne bitke pronašao je kralja u jako čudnom stanju. Ležao je na podu paraliziran i mrtav. Svarog je pronašao mali bodež kojem je kralju probijeno srce. Bodež je bio natopljen crnom tekućinom koja se zvala Crna Baklja. Tako se zvala zato što je bila crne boje i kad se nekoga ubode i uđe u njegovo tjelo zapali cijeli organizam iznutra. To je bila jako opasna i zabranjena tvar koja je bila jako rijetka za pronaći.

Svarog je otišao na svome zmaju u svoje rodno selo da vidi Peruna. Ušao je mu malu kolibu i tamo je vidio Peruna malaksalog i slabog. Perun se od iscrpljenosti jedva uspio nasmijati i pozvati brata da mu priđe. Rekao je ,,Brate, pronađi krvavi kamen i uništi ga što prije!". Tada je pao mrtav na zemlju i Crna Baklja mu je iscurila iz usta. Svarog je bio jako tužan jer je upravo izgubio svakoga koga je volio. Jako je bio zbunjen. Nije znao što je krvavi kamen, a nije ni znao zašto je Perunu izlašla Crna Baklja kroz usta.

Vratio se u Crnu Kulu i otišao je u kraljevu osobnu knjižnicu. Tamo je pronašao knigu ,,Zli predmeti i crne magije". Tamo je pisalo da je prije tri tisuće godina tamni vilenjak Košer napravio tamni ritual u kojem je svojom tamnom krvlju natopio neki kamen i da ga je tako začarao da kad ga netko iskoristi počne se pojavljivati smrt među ljudima u obliku Crne Baklje. Onaj koji koristi kamen postaje besmrtan i može oživjeti vojsku svih ljudi koji su umrli od Crne Baklje. Tada ti mrtvaci postaju kamena čudovišta . Jedini način da se ubije osoba sa kamenom je da ga se probode bodežom natopljenim u Crnu Baklju. Ironično i sam Košer je ubijen od strane davnog ratnika zvanog Stredor. Svarog je primjetio da je i kralj ubijen na isti način kao i Košer u priči. Čitao je dalje i pisalo je da je Stredor bio u viteškom redu zvanom ,,Čuvari Kraja" koji su bili poznati po tome da su se borili protiv vojske kamenih mrtvaca.

Svarog je brzo potrčao do mjesta na kojem je kralj ubijen u nadi da pronađe bodež. Bodeža nije bilo, a ni kraljeva tijela ni prolivene Crne Baklje koja je izašla iz kraljevih usta nakon smrti. Svarog je zaključio da bi netko kralja mogao ubiti zato jer je mislio da kralj posjeduje kamen, no to nije imalo smisla. Svarog se proteklih nekoliko dana ispitivao o svojem ocu po dvoru. Na koga god bi naišao rekao bi mu da mu otac uopće nije bio vojskovođa kako je Svarog mislio, nego je bio radio na dvoru kao kraljev pomoćnik. Jednom je pokušao ubiti kralja no nije mu uspijelo i onda je zauvijek bio protjeran sa dvora. Svarog je malo promislio i povezao priče i zaključio je da je njegov otac pronašao kamen i da ga sada koristi iz mržnje prema kralju.

Svarog je u međuvremenu promaknut u vojskovođu kraljevske vojske. U isto vrijeme je sve više i više ljudi umiralo od Crne Baklje. Svarog je prikupljao vojsku mladih i iskusnih ratnika, no jeoš brže su ljudi u gradu i selima umirali. Svarog je znao da je morao biti brz i onda je za mjesec dana prikupio petsto tisuća ratnika iz cijeloga kraljevstva. Sjeo ja na svoga zmaja i odlučno je predvodio vojsku prema dvorcu ,,Kreseror" koji je bio dvorac Košera, a tamo je ubijen. Stupali su tjedan dana sve dok nisu ugledali dvorac. Bio je ogroman, utvrđen i oko njega je stajalo na stotine tisuća kamenih mrtvaca.

Tada je krenula bitka za Krvavi kamen. Mladi vojnici su se izvrsno borili, a najviše je pomogao Svarogov zmaj koji ih je topio vatrom. Dosta mladih vojnika je poginulo no uspijeli su se probiti do dvorca. Kad su ušli išli su do glavnih odaja dvorca. Svarog je očekivao svoga oca, no tamo je stajao Perun. U velikom čudu i zaprepaštenju Svarog je bacio mač na pod i srušio se na zemlju od jada i tuge u njemu. Perun se zlobno smijao i rekao mu je ,,Idiote jedan, naravno smrt sam lažirao, kad si me ostavio samoga postao sam čarobnjak. Naučio sam crne magije i napokon sam pronašao Krvavi kamen! Sve ovo sam napravio iz mržnje prema tebi i uostalom da te sada mogu ubiti a zatim zavladati cijelim svijetom!"

Svarog je bespomoćno ležao na tlu, a Perun se približio sa bodežom. Perun se osmijehivao i uzdigao ruku sa bodežom nad Svaroga. Tada je iza Peruna Svarog vidio skamenjenog kralja zmrznutog, no kamenje je krenulo spadati sa njega. Kralj je zadnju trunku snage iskoristio i uzeo je bodež Perunu iz ruke, a zatim mu je zabio bodež u srce. Perun je zaurlao i samo je pao na pod, ovaj put stvarno mrtav. Kralj se srušio na koljena i brzo pozvao Svaroga. Rekao mu je ,,Svarog, samo sam te htio još jednom vidjeti, i kad sam te ugledao ovdije srce mi se odkamenilo. Sada je sve gotovo, ali sada te proglašavam kraljem i molim te pazi se i ponosan sam na tebe.". Kralj je pao mrtav, a Svarog se sretan vratio sa svojom vojskom u Crnu Kulu, a tamo su ga građani dočekali kao heroja i sada novog kralja. Svarog je bio presretan, ali u sebi je bio slomljen jer je izgubio brata i kralja koji mu je bio kao otac kojega nikada nije imao.