"Ne",
tiho je rekla dok je nervozno šetala oko davno rasplamsane vatre koja je, kako se njemu činilo, noćas ljepše nego ikad obasjavala njenu blijedu kožu. Uhvatila je njegov pogled i na trenutak zastala pripremajući se reći sve ono što je imala. Tišina noći i broj otkucanih sati koji su bili nepoznati su grlili malenu drvenu kućicu na kraju sokaka i tihi vjetar je kuckao o tek popravljene drvene prozore. Progutala je knedlu koja joj je zastala u grlu prije nego što je keceljom pokupila suze.
"Ovo nebo noćas, obasuto zvijezdama, prelijepo je. Misliš li o tome kako je bilo gledati to isto nebo iznad tvojih sitnih očiju i duge brade pomješane sa smeđom kosom te djevojke? Jesi li se zapitao kako sam se osjećala kada je rasplamsana vatra grijala vas dvoje do u svitanje? Znala sam. Tada si gledao u njene oči kao nekada u moje što si. Nisam slijepa, iako sam te noći željela da više nikada ne progledam" ,
d
rhtajući od hladnoće, ljutnje i straha je rekla i krenula napolje. Gledao je kao da mu nije jasno o čemu goovori, kao da je samo ružan san, a znao je. Vrlo dobro je znao da je to sada portret njegovog života kojeg je slikao godinama, a potpisao samo za jedan tren. Znao je, ali je ćutao. Više nije imao prava reći bilo šta. Posezao je rukom za njenom haljinom, ali je znao da svojim poganim rukama više nema pravo dotaknuti tako čistu haljinu, i dušu. Ćutke je koračao za njom i slušao riječi koje su ga probadale kao strijela kroz ofucani drveni štit.
‐---------------------------------------------------------------‐
Priča o ratu, ljubavi i izdaji. Priča o ženi ratnici koja je voljela i kojoj je ljubav postala oružje.
Ako Vam se sviđa, vote i komentar ostavite. Vama je to par sekundi, ali meni mnogo znači 😇
YOU ARE READING
Ratnica
Historical FictionŽena je vjerna muškarcu koji čini isto za nju, ali kada se povjerenje poljulja, izdaja je najbolji način da se vrati istom mjerom, posebno onda kada je najmanje očekivano. Priča o borbi, ljubavi, ratu u kojem je sve dozvoljeno, čak i ubistvo ukolik...
