Slucajan susret >>kraj druge sezone<<

Kak?

Vidio sam Brunu. Sav sam se ukipio. Bio sam zbunjen.
Flashback

S Brunom sam u autu i vozimo se do obiznjeg kluba. Stali smo na semaforu i odjednom sm samo osjetio bol.

(...)

U bolnici sam. Brunu je na operaciji. Nadam se da je prezivila. Doktor spustene glave dolazi do mene. Nesto je prckao po papirima dok nije progovorio.

"Dali smo sve od sebe, ali na zalost Bruna je umrla"

"Ne, nemoguce!"derao sam se na doktora dok su me decki smirivali.

"Zao mi je"sjeo sam na stolicu i plakao. Sto mi drugo preostaje nego prokleto plakat. Zasto, zasto ... zasto ja nisam umro umjesto nje. Ustao sam do sobe di je bila ona. Sjeo sam pokraj nje i poljubio ju u celo.

"Samo sam ti htio rec da ces mi fali. I da cu te uvijek voljet. Da ni jedna druga nece bit poput tebe"stao sam i razmisljao o onim danima provodenim s njom. Bili du ispunjeni ljubavlju i smijehom.

"Sjecas se kad sam ti rekao da ces bit moja zena i da ces mi rodit djecu, a ti si se samo na to nasmijala"decki su usli u sobu i pokazali mi da izađem.
End od flashback

Sve mi je proslo kroz glavu. Jos se uvijek prisjecam tih godina kad sam plakao bez nje, kad sam je izgubio. A ona sad stoji pred mene. Cini se da mi je sve ove godine lagala i sakrivala se od javnosti. Netko je otvorio vrata i okrenuo sam se. To je bila Anna. Preblizila mi se.

"Anna budem ti objasio ,ajde molim te odi u sobu s Morenom"

Otisli su u sobu a Bruna i ja smo ostali sami. Vladala je grozna tisina. Ja ju nisam htio prekinut jer ona mi se treba razjasnit sve sto se dogada izmedu nje i nas ako nas ima uopce. Jer sam ja sad s Annom i ona mi je centar svijeta.

Anna P.O.V

U sobi sam s Morenom i pokusavam svacat sitvaciju. Znam da je Neymar prije bio s njom i da je poginula u prometnoj ali kako je ona ziva. Mozda ga je prevarila? Mozda je cijeli zivot ona se pravila ko druga osoba? Nezelim se optericivat time, jer znam da ce mi Ney sve objasnit. Valjda.... odjednom se culo deranje

"Daj suti ti si cijelo vrijeme se pravila mrtva i odjedanput se pojavis pred moje oci, zas nisi prije dosla?"

...

Dalje se nista nije culo. Samo sam cula lupanje vratima. Ney je usao u sobu i istjerao Morena doma. Sjeo je pokraj mene. Vladala je neugodna tisina. Samo me je gledao svojim smedo zelenim ocima,koje su imale neki cudni sjaj.

"Anna znas da te volim"

"Da.."odgovorila sam blesavo

"Znas da mi je Bruna bila cura i da je sad navidno umrla u prometnoj nesreci"

"Da, da znam prijedi na stvar. Nemogu te vise slusat ovakvog."

"Ona je tu dosla da opet budemo zajedno i da joj oprostim, ali sam je izerao na nju jer je poslije toga rekla da si ti kucka... i znas dalje"ispalio je kao iz topa. Nisam nista govorila samo sam ga zagrlila. Sad bi ostala u tom polozaju cijeli svoj zivot. Nezelim ga pustit da ode ili da ga Bruna otme.
NASTAVAK NAKON 2 VOTE
POSVETA SVIMA KOJI CITAJU I VOTAJU