Neobavezna - ljubav

PROLOG

Dok skupi šampanjac klizi niz moje savršeno oblikovane grudi, ne mogu a da ne uživam u svim tim pogledima koji haraju po mome tijelu.

Ne mogu se oteti dojmu da uživam dok mi ovaj prezgodan frajer jezikom klizi od pupka prema grudima prateći sam vodopad koji stvara šampanjac.

Volim biti u centru pažnje pogotovo kad sam u ovako dobrom modu kao večeras, a večeras otkidam.

Uvijek sam uživala u tuđim pogledima, a ni dodiri mi nisu strani.

Od srednje škole kad sam na najgori mogući način bila povrijeđena oprostila sam se od starog života i glumljenja fine cure.

Shvatila sam da ta finoća sve što mi je donijela kroz život bila je samo patnja. Patnja i neki nedostatak koji sam uvijek osjećala, a danas znam i zašto.  

Znala sam da svoju ekstravagantnost neću moći ostvariti u Hrvatskoj pa sam se potrudila da upadnem na najbolji i najpoželjniji fakultet na svijetu.
Na Harvard.

Ne moram ni napominjati kako mi se ta želja ostvarila. Ostvarila se isto tako radi dobro stojećih džepova moje obitelji, a i moje upornosti.

U trenutku kad sam sjela u avion koji će me preko bare dovesti do odredišta počela je moja preobrazba.
Preobrazba koja me je do danas definirala.

Do kraja prve godine bila sam najpoželjnija cura Harvarda. To mi je dalo krila. Dalo mi je vjetar u leđa da od života uzimam sve što se nudi, a Bog mi je svjedok da se nudilo i to puno.

Cijeli svoj fakultetski vijek provela sam s najboljim ocjenama, najboljim frajerima i najviše podignutim nosom.

Imala sam sve što jedna cura može poželjeti. Ljepotu, inteligenciju i ono najvažnije bila sam besramna.

I danas dok slovim za najmlađu i najuspješniju odvjetnicu u gradu ne mogu se ne nasmijati jer sve što sam u životu htjela to sam i postigla.

Da, to sam ja. Cura koja ne preže od ičega. Cura koja grabi sve što joj se ponudi. Cura koja je nemilosrdna unutar sudnice i ono najvažnije, cura koja koristi dečke samo za svoje potrebe.

I sad dok se ovaj skupocjeni šampanjac koji mi je poslao boga pitaj tko cijedi niz moje tijelo ne mogu ne uživati u dodiru s njim.

Ne mogu ne osjetiti svu važnost koju mi daje njegova skupoća.
Skupocjeni dodir.

Iako luda i opuštena nikad nisam dozvolila da vani ode dalje od zezancije, što za privatnu zabavu i ne mogu reći.

Proždirala sam muškarce i uživala u njima. U njihovoj zaluđenosti mnome, a sa spoznajom da su me imali sad i nikad više.

Ne želim se vezati. Ne želim čak ni otvorenu vezu. Ne želim nikoga tko će me pitati gdje sam.

Živim od danas do sutra i jedina stvar kojoj sam posvećena je moj posao. Moje znanje kao i moja financijska sredstva, a bome su sve veća i veća.

Uživam maksimalno u bogatstvu koje sam sama stekla, nemilosrdno ga trošeći iz dana u dan.

Novac kao novac za mene nema neku veliku vrijednost osim da mi priušti luksuz kao i nemoralne igrice. Da mi napuni kadu pjenušcem u kojoj ću se igrati zločeste mame.

Od trenutka kad sam zatekla čitaj dobro, šupka od bivšeg i kuju od najbolje bivše prijateljice kako joj kitom hara po dupetu obećala sam sama sebi da se više nikada neće pojaviti muškarac kojem ću dozvoliti da zaokupi čak ni jedan posto mojih misli.

I sad nakon skoro trinaest godina ne mogu biti sretnija što se moje obećanje ostvarilo.

Bilo je jebeno zgodnih frajera, doduše kad malo bolje razmislim svi su bili jebeno zgodni, jer na ništa manje nisam pristajala, ali s plitkoćom u glavi nisu mogli dospjeti dalje od mog iznajmljenog kreveta.

Da, tako ga zovem jer sam si čak dala toliko truda da u samom centru grada iznajmim malu garsonijeru koja će služiti za moje bludne potrebe, a bilo ih je.

Katkad ih je bilo i na svakodnevnoj bazi zavisi od obveza kao i moga raspoloženja.

Besramno sam ih skidala kao i sebe te nasrtala na njih bez imalo svijesti. Bio mi je potreban vrhunac, a oni zato tu i jesu.  

Iako imam svoj prostrani stan, jer na ništa manje ne pristajem ni u kojem trenutku mi nije palo na pamet dovesti nekoga u moj intimni prostor. Jebeno nemoguće.

To je moje mjesto, moj mir i trenutak kad se opustim i postanem stara ja. To je mjesto gdje si dozvolim slabosti koje nikad više nitko neće vidjeti na meni. Mjesto gdje bih se isključila te uživala u tišini svog prostora.

Oduvijek sam sanjala o penthausu s visokim staklenim stijenama kroz koje mogu gledati na grad.

I sad dok stojim na istom tom prozoru koji je nekad bio moja pusta želja ne mogu da se ne osmjehnem, jer sve što poželim to i ostvarim.

I sada dok gledam ovog zgodnog frajera kako mi siše rame uvjeren da će radi toga večeras dobiti pičke ne mogu da se ne nasmijem.

Ostavim ga da živi u uvjerenju, pa bar dok mi pomalo već i ne dopizdi, jer mi je iziritirao ključnu kost koja ga prezire iz dubine srca.

Osmjehnem se te mu ostatak šampanjca naguram u usta.

„ Posluži se.“

Namignem te se okrenem prema stolu i nastavim zafrkanciju sa svojim društvom.

Svaki put bi bilo isto. Svjesna sam kako nikada nisu vidjeli toliko slobodnu curu koja radi takve nepodopštine a da vjerojatno iz njihovog ugla nije kurva.

Svjesna sam i da me baš zaboli ona stvar što oni misle, jer sram ne poznajem, bar ne zadnjih trinaest godina. I nešto je što nikad više ne želim znati.
Jer, to sam ja.
Violeta.

Pomalo luckasta, pomalo droljasta, pomalo i kurčevita i svakako svoja.

Helou🥰🥰🥰🥰
Evo mene s uvodom u novu priču🥰🥰
Nadam se da vam se Prolog sviđa, jer nećete dugo čekati na nastavke😉😉🥰🥰
Ovu priču kao i frajera posvećujem  Violeta_Petrovic.❤❤😘
Oko moje uživaj u svojoj priči kao što ću i ja u stvaranju iste❤❤❤❤
Kissy❤❤