Neobavezna - ljubav

VI Poglavlje

U svakom mogućem trenutku točno znam što treba reći, ali očito je morao osvanuti dan da i moja teleća faca dođe do izražaja.

Jebeno buljim kao tele u ovog idiota od klijenta te ni sama ne znam hoću li ga nabiti na kurac ili jednostavno nastavila blago teleći buljiti u njega.

„ Violeta draga, pristao sam na sve tvoje uvjete i upravo sam vas uzeo zato da ne moram ništa platiti.“

Gledam mu onu slinu koja mu se skupila po uglovima usne te ne mogu pomaknuti pogled s toga.
Koliko mi se više želudac diže to ja upornije gledam u nju.

Kroz glavu mi prođe kako bi mi mogla ta slina doletjeti na lice te se kao opečena odbacim od stola. Kao za kurac približi mi se preko stola buljeći u mene.

„ Je li sve u redu?“

Kimam glavom dok mu ona slina koja je već poprimila bijelu boju razvlači preko usana.

Ne mogu više zadržati svoj želudac na mjestu te skočim sa stola uz ispriku da moram hitno na toalet. Još se idiot krene ustajati da mi izvuče stolicu ali sam ga preduhitrila te sam ju toliko grubo gurnula da mu je ruka ostala između dvije stolice.

Jedno kratko 'jao' izašlo je iz njegovih usta, ali ne obazirući se odjurila sam u toalet.

Zalijevam lice vodom ne bi li onu odurnu sliku sprala iz sjećanja. Koliko god nekada uživala u svom poslu toliko katkad ne mogu sebi doći od grozota koje doživim, a ovo je svakako jedna od njih.

Ponekad mi se lakše nositi s nekulturnim seljačinama, od njih bar nemam poriv za povraćanjem.

Duboko dišem dok uz to pokušavam prizvati neku pozitivnu misao kad mi na pamet dođe rođendan koji je ovaj vikend, točnije danas.

Od kako god sam stigla u Ameriku svaki rođendan sam se trudila da bude što bolji slaveći iz godine u godinu zapravo svoje uspjehe. Svoje mogućnosti kao i svoj život koji izuzetno volim. Tako je i ove godine.
Odlučila sam se za najbolji klub u gradu, jer ništa manje niti ne zaslužujem.

Osmjehnem se izlazeći iz toaleta s nadom kako su one žvale nestale s njegove odurne gubice.

Smjestim se za stol u trenutku kad se ubrusom obriše oko usana, a ja ne mogu biti sretnija.

„ Nadam se da ste dobro?“

Pita me na što mu samo kimnem glavom uzimajući čašu sa skupim vinom koje je gospodin naručio. Bar mu moram priznati ukus oko hrane i pića, jer vidi se da je gurman veliki kao i znalac vina.

„ Nego ovako. Jednostavno da mi uplatite milijardu dolara ne mogu vas spasiti obveze koju ste dužni riješiti s državom. Jedino što mogu učiniti je probati umanjiti tu obvezu ali i dalje ćete biti dužni uplatiti određenu sumu novaca.“

Vidim kako mu lice iz nasmijanog prelazi u ljuto dok bih mu se najrađe nasmijala u lice i to posprdno.

Koliki idiot škrti moraš biti, a i ruku na srce ne sjećam se kad me je ijedan klijent toliko umarao kao ovaj sad.
Duboko se nadam da će sljedeći biti neki okorjeli kriminalac, jer ovih kvazi lopova mi je pun kurac.

„ Ne pristajem na..“

Prekinem ga odmah jer nemam više živaca natezati se s njim ma koliko on mene plaćao.

„ Nema ovdje prostora na ne pristanak. Vrlo je jednostavno. Ili ćete uplatiti ono što vam dogovorim ili cijeli iznos. Treće opcije nema. Slobodni ste dapače i promijeniti odvjetnika, ali odmah da vas upozorim. Stranke nazad ne primam.“

Gleda u mene sad već ljutim pogledom te znam da bi mi najrađe otkinuo glavu i bacio ju kao kuglu u kuglani ali na njegovu žalost može me samo povući za kurac kojeg nemam.