Ja nisam taj

Dio 1.

Odlazak na posao nikad nije težak kao ponedjeljkom ujutro. Posebno kad si Emma Potts i kad radiš ujedno najdosadniji i najzanimljiviji posao. Danas je upravo ponedjeljak, a ona je spremna za novi slučaj. Prvih sat vremena su buđenje uz kafu i otvaranje e-pošte, kao i svako jutro prošlih 6 godina. No, to nije išlo opušteno kao inače. U moru izvještaja naišla je na neobičnu poruku poslanu sa nepoznate e-adres, ali to uvijek može saznati ako se ukaže potreba za tim.

„Te plave farmerice ti stoje mnogo bolje od uske plave haljine koju si nosila u subotu. Imaš najmanje šminke ponedjeljkom, tada si najljepša. Piješ istu kafu kao i ja, jaku gorku crnu i uvijek iz šolje, nikada iz onih kartonskih čaša za ponijeti. Sviđa mi se to. Ponudit ću ti nešto što nećeš moći odbiti. Ako želiš saznati nešto više o tome, javi se na mobitel kad pročitaš poruku. Odbiješ li... pa nadam se da nećeš."

Pročitala je još jednom i razmislila o tome šta sve može da joj ponudi neko ko ne želi uopće da joj se pokaže, a onda joj je zazvonio mobitel. Skriveni broj. Znala je da je zove tajanstveni pošiljalac i isto tako je znala da ako je dovoljno pametan pozivu se neće moći ući u trag niti će imati vremena za to. Podignula je slušalicu i čula nepoznat muški glas s druge strane veze.

>>"Znao sam da ćeš se javiti."

>>"Ko si ti i šta želiš od mene?"

>>"Direktna kao i uvijek. Odgovore ćeš dobiti kad se vidimo, ne želim o tome preko telefona. Znam da tvoji ne prisluškuju, ali za treće strane nikad ne možeš biti siguran."

>>"Kad i gdje?", nije bilo potrebe da pita ostalo.

>>"Ništa ti ne piše u rokovniku za večeras. U 8 ti odgovara. Bit ću ispred tvog stana."

>>"Vidimo se.", ali on je već prekinuo poziv.

Spustila je mobitel pored laptopa i sjela. Upravo je dogovorila sastanak sa nepoznatom osobom za koju se nadala da ne zna baš apsolutno sve o njoj. Bit će to najduži ponedjeljak ikad.