Prošlo je tako već mjesec dana, a ona i dalje njemu nije rekla što osjeća i to ju je jako mučilo. Naravno, počeli su testovi, ona se nije mogla koncentrirati na učenje jer joj je glava bila zaokupljena samo njime. Momkom velikih smeđih očiju, tamne kose i dubokog glasa koji ju je smirivao. Često je od njega tražila da joj objašnjava pokoji predmet koji kao nije razumijela, a zapravo ga je savršeno znala. Iako bi ga ona tražila da joj on to kao objasni uopće nije slušala predmet već je pokušavala čim bolje zapamtiti njegove crte lica. Mislila je da ako mu zapamti crte lica doći će joj u san. No, nije ni pomišljala na to da ako ona ne djeluje, neka druga će. Momak je zaista bio i lijep i pametan baš kao ona. I tako njeno vrijeme je proticalo, a ona nije znala kad da mu kaže što ju muči. Nikad nije bio pravi trenutak. Prvo su pisali kemiju, a to joj je bilo bitno. Zatim su pisali matematiku, to je još bitnije. Došao i prvi test, baš ona za koji se kao spremala s njim. Naravno na testu nije razmišljala o pravilima izgovora, naglasnicama i riječima koje prevodi. Razmišljala je o očima, upravo o tim velikim smeđim očima.
YOU ARE READING
Vjerovala je
Teen FictionOvo je priča o sedamnaestogodišnjoj Heleni, djevojci koja se totalno promjenila zbog momka koji joj se jako dopadao. Od djevojke koja je bila pomalo šašava i djetinjasta do djevojke koja je pila, pušila i drogirala se, a sve samo zbog jedne prevar...
