Karta za pakao

20 Dio

Menil

-Bit će sve u redu Menile.-Zaha me utješno stisne za rame dok mi govori o Sininom zdravstvenom stanju.
U čekaonicu ulazi vidno uzrujan Bruno.Ništa ne govori samo me gleda.

-Zao mi je,nisam znao.-kazem po stoti put.
On samo kimne glavom i sjedne na drugi kraj čekaonice pored Luke.

Zaha je podijeljena između nas dvojice.Kimnem glavom da može otići do Brune.
Znam da mu je potrebna sada.
Bez obzira na nase zivotne nesuglasice ako su njih dvoje sretni zajedno ja ih podržavam.Na kraju i ja volim njihovu sestru. Sina je Kasmanova.

Toliko sam bio zaokupljen s njom da nisam posumnjao u to.Sad mi je jasno zašto je izbjegavala odgovore na pitanja. Ona je znala tko sam ja.
U normalnim okolnostima bio bih ljut ali ne mogu se ljutiti na Sinu.
Samo da mi ozdravi.

U čekaonicu dolazi Milan i pozove Luku i Brunu kod Sine.
Nadam se da ću je uskoro vidjeti.Toliko joj toga želim reći, zelim poljubiti svaku ranu na njezinom tijelu, njegovati je dok ne ozdravi.
Molit ću je da mi oprosti jer nisam došao ranije, jer nisam znao tko je.
Jer je nisam zaštitio od moje obitelji.

-Postat ćeš tata.-Zaha me zagrli.
-Nadam se da će sa Sinom i bebom biti sve u redu.Zaha ne bih mogao podnijeti da je izgubim.Volim je, želim s njom ostariti.-primjetim da mi suza liju niz lice.Okrenem glavu od Zahe.
-Nemoj kriti suze, one nisu znak slabosti nego tvoje ljubavi.- Zaha mi briše suze s lica.

Nervozno hodam po čekaonici i primjetim da liječnik i medicinske sestre trče prema Sininoj sobi.
Strah.Osjećam strah.
Krenem za njima i ispred vrata ugledam njenu braću.

-Je li dobro?-pitam gledajući u Brunu.
-Nije.Mislim da je doživjela psihički slom.

-Ubit ću te.-ljutiti Milan dolazi do mene i hvata me za majicu. Bruno i Luka ga odvoje od mene.
-Gade jedan što si joj to učinio?Ubit ću te.-pokušava se otrgnuti od Brune i Luke.

-Smiri se Milane.-Bruno mu govori.-Nećeš ništa postići usijane glave.
-Nek se moli Bogu da Sina bude dobro, inače ću ih sve ubiti.Sve,razumiješ Bruno?-mržnja isijava iz njega.
Zaha zadrhti pokraj mene.Suze se sliše niz njeno lice.

-Bit će Sina dobro.-Luka staje ispred Milana i smiruje ga.
-Bolje vam je da bude dobro.-Milan pogleda u mene i Zahu.

Ništa ne govorim jer nemam što za reći.Milan je u pravu.Ja sam kriv za sve što Sina prolazi.
Da sam samo onda rekao starom da mi kaze njeno ime sve bi bilo drugačije.
Kriv sam jer sam je pustio od sebe onaj dan kad je otišla taxijem.
Kriv sam jer je volim.

Kad sam ugledao Sinu kako visi vezana u onom podrumu moj zivot je stao.
Poželio sam umrijeti u tom trenutku.

Odvezao sam je i ostavio sa Zahom.
Ubio sam ga,gada koji je povrijedio Sinu.Sig je mrtav.
Ostao je još samo on.
Neću imati mira dok gad hoda po ovome svijetu.
Ubit ću vlastitog oca, i spasiti okolinu od njegovog zla.

Liječnik izlazi iz sobe i prilazi nam.
-Kako je?-Luka staje ispred njega.

-Uspavali smo je.Imala je psihički slom.Hoće li biti posljedica i kakve će biti nećemo znati dok se ne probudi.Možete ući kod nje, ali nemojte stvarati buku.

-Hvala Vam doktore.-Bruno se zahvali.
Milan i Luka odlaze u Sininu sobu.

Zaha prilazi Bruni i zagrli ga.-Zao mi je, tako mi je zao.Nismo znali Bruno.-plače u njegovom zagrljaju.

-Bit će Sina dobro.Jaka je ona.-kaze i poljubi je u kosu.
-Nadam se da će biti sve u redu.-odmiče se od njega.
Bruno mi prilazi i pruza ruku.-Hvala ti što si je spasio.
Kimnem glavom.

Noć provedem u bolnici,tako blizu Sini a tako daleko od nje. Pred zoru Bruno odveze braću kuci i ja tada udjem kod nje u sobu.
Gledam je kako spava,mirna kao da je sve u najboljem redu.Moja hrabrica.

Dva mjeseca je prošlo od kada sam je vidio.Rekli su da me ne želi vidjeti.Boli me to.
Svaki dan dolazim ispred bolnice gdje je smještena i čekam.
Jednom će osvanuti dan kada će izaći vani nasmijana i s nadom u bolje sutra.

Čekam taj dan da je bar iz daljine još jednom vidim.