Ipak nisam trebala popiti one dvije čaše crnog vina na tašte ili votku u avionu, ali nisam mogla ni pretpostaviti da me nešto ovako veliko večeras čeka. Lupkanje mojih potpetica sve je što se čuje ove kasne večeri da odzvanja hodnikom policijske stanice kojom žurnim koracima ja upravo gazim. Tom lupkanju potpetica konkuriraju snažni udarci srca, jer mi se u utrobi uzbuđenje rukuje s nemirom. Telefonski poziv kolege digao me s večere koju nisam ni okusila, naveo da uđem u taksi i odem pravo u policijsku postaju. Krvlju mi kola entuzijazam stoga mi je glad jedna nebitna stavka. Osobama kao što sam ja, hrana je posao. Navikla sam na ovakav režim, valjda je to tako kada si kriminalistički inspektor. Navikao se i Derek kojeg sam sramotno ostavila samog u restoranu u koji smo sjeli nakon što smo večeras sletjeli u Boston, da se najzad pozabavim kako se čini slučajem godine. S istim sam upoznata isključivo preko bilješki i ono malo medija, ali večeras će taj slučaj očito dobiti svoju točku na 'i' jer je ubojica navodno pronađen.
„Mila, tako te lijepo vidjeti. Nisam te očekivala.“ Ozareno me pozdravi Penelope, tajnica koja danas radi prekovremeno, vidno iznenađena mojom pojavom. „Zar nemaš još tjedan dana godišnjeg? Nešto je pošlo po zlu pa ste se Derek i ti ranije vratili?“
„Pa… dobila sam prsten.“ Eksponiram kamen na svom prstu o kojem nisam stigla ni promisliti jer me Derek definitivno iznenadio. Ugodno ili neugodno? Još uvijek nisam sigurna, ali lice mi se svejedno razvuče u osmijeh dok gledam u jednako nasmijanu Penelope. „Prema tome ne bih rekla da se nešto loše desilo.“
„O Bože, Derek te zaručio!“ Opijeno zuri u moj zaručnički prsten. „Zaruke na Havajima. S njim. Koja si ti sretnica! Pa zašto ste se zaboga vratili ranije?“
„Ovaj slučaj me izuzetno zanima. Okolnosti su…“ Namrštim se. „Čudne.“
„Mila kao Mila, više zainteresirana za serijskog ubojicu nego za onog komada koji će te uskoro ženiti.“
„Sačekaj prvo da vidimo je li riječ uopće o ubojici, kamoli serijskom.“
„Imate već datum?“ Vraća se na temu radi koje mi zakuha u želucu.
„Nemamo. Nismo razgovarali o tome… još. Nego, unutra su?“ Insinuiram na osumnjičenog i mog kolegu. Razgovor s njom može ići u nedogled, a ja nisam zbog toga ovdje. Penelope mi je draga, ali nas dvije nismo neke bliske prijateljice koje se jedna drugoj povjeravaju.
„Da. Matt je unutra s njim.“
„Idem i ja.“ Trnci mi prijeđu tijelom. Možda sam bolesna jer mi jednak utisak ne tvori moj zaručnik i pomisao na njega, no po meni nema ništa bolje od dobrog slučaja.
„Najradije bih i ja s tobom unutra.“
„Zašto to kažeš?“ Zbunjena sam.
„Kad uđeš, shvatit ćeš o čemu pričam.“ Namigne mi i vrati se za svoj stol. Tko bi nju shvatio? Uvijek je bila pomalo čudna. I dalje zbunjena izraza otvaram vrata prostorije za ispitivanje i uđem unutra, a prema meni se najzad osvrnu dva lica. Jedno od mojeg kolege, a drugo od najljepšeg muškarca kojeg su moje oči ikada vidjele. Zastanem, doslovno mi se cipele zalijepe za pod, a usta se razjape. Neprofesionalno i priglupo, ali ne mogu si pomoć, ne taj trenutak. Dva probadajuća nebesko plava oka, smještena na preplanuloj koži lica egzotičnih karakteristika, prosutog nekoliko dana starom bradom i izrazito istaknutih obraza, moj su glavni i osnovni fokus radi kojeg se načas izgubim, a to se osobi kao što sam ja jako rijetko dešava. Ovo je ubojica? Njegov pogled se pogne onog časa kada pročistim grlo i nakon što me sazove Matt. Progutam slinu i svu svoju pažnju nerado poklonim njemu.
„Stigla si. Pa red je da te upoznam s kako izgleda, ubojicom svoje supruge. Mila, ovo je famozni Maksim Kova.“ Matt ga predstavi kroz osudu, a taj muškarac ne ostaje mu dužan.
