Zameo vjetar
Emocije ispod valova
Uvuklo ih u vrtlog
Sve se iznova rodilo i pomrlo u istom trenu
Odnijelo sve na dno
Pitam
A pitanje je
Ima li kakav ostatak,komadić emocije u meni-to se ponekad upitam
U smjeru nade i prestanka svega šta izaziva nemir koji je donio mir
Ili su sve opet odnijeli valovi
U krug
U val
U ponor
Moja duša za tebe je bila teret
Moj život nije bio svet
Ni tebi ni meni
Osjećao si se lakše bez mene
Iznenada
I potonuo za mnom
Kad si vidio da sam bila stijena za koju si se držao
Odlomila sam tu stijenu u prah
I prah je jedino sta je ostalo
Sitni atomi nade
Koja kao da nikad nije ni bila tu
Nostalgija prisutna je
Ali borba je jača u meni
Ne dam više da me jecaji bune
Varka je uvijek između onog šta bi htjela
I onog čega poznajem
More,šume sve,svaki atom svakog bića i svi znali su
Da si bio sve a polako postao ništa
