Bila jednom jedna djevojka. Bila je dobra,lijepa i vrlo sretna. Svaki dan s njim bio je poput pustolovine. Djevojka Katherin, duge plave kose i zelenih oćiju živjela je na pustome otoku. Život joj je bio poput pjemse. Ljudi su mislili da je to ne moguće,nisu ni vjerovali da ona postoji. Na tom otoku imala je sve što joj je bilo potrebno:hranu,vodu,odjeću i ono najbitnije obitelj i prijatelje. Istina ti prijatelji bile su životinje. Njezina prijateljica Chiima bila je kornjača,Gallileo je pelikan,Selki je morski lav,a njezin najbolji prijatelj Fredi bio je gušter. Te životinje učile su je o životu. Dok su druga djeca išla u školu ona ju je imala doma. Gallileo ju je naučio loviti hranu, Selki plivati,a Fredi ju je naučio kako da se penje po stijenama. Njezin otac Mike bio joj je isto jako bitan,iako on skoro nikad nije bio doma. Putovao je po moru i istraživao planktone. Njezina majka imala je posao u drugom gradu i nikada ju nije vidjela. Katherin je bila prestna sa svojim životom. Nikada nije razumijela kako ljudi mogu živjeti u gradu, nije znala što je to televizijia,a i nije ju ni zanimalo. Dok su druga djeca gledala u televizore,laptope i mobitele ona se igrala vani. Dane je provodila pored vulkana. Željela je da vulkan jednom eruptira pa da vidi kako je to,no njezin otac joj nije dao da se mota oko njega. Bio je zabrinut za nju,jer nekad ne bi došla doma.
(...)
Ovo je uvod moje nove priče. Nadam se da ste shvatili o čemu se radi. I samo da kažem u iducem dijelu pisat ću Katherin kada je narasla i živi normalnim životom.
P.S.-ostavite komentar ako vam se svidi.
